Zašto se Lazar poslije svog povratka među žive više nikada nije smijao?
Pedeset dana nakon Uskrsa sveta Crkva proslavlja blagdan Pedesetnice (Silazak Svetoga Duha) ili jednostavno Duhove. Blagdan Duhova podsjeća nas na onaj događaj kada su apostoli primili Branitelja kojeg im je Isus obećao poslati dok je još bio sa njima (Iv 16,7). Nakon silaska Svetoga Duha započinje u Jeruzalemu strašan progon kršćana od strane židovskih starješina. U tom progonu ubijeni su đakon Stjepan i Jakov Mlađi. Židovski starješine već su za Isusova života osmislili plan kako ubiti Lazara iz Betanije kojeg je Isus ono na očigled silnog svijeta uskrisio iz mrtvih. Lazar, koji se pridružio Isusovom učenicima bio je trn u oku onih koji su osporavali Isusovo Božanstvo. Ukloniti Lazara značilo je zapravo ukloniti i živog svjedoka koji je pred svakime mogao potvrditi da je upravo njega sam Isus vratio iz mrtvih nakon što je bio četiri dana zatvoren u grobu, omotan povojima. Ne čudi stoga što se nakon Duhova upravo na Lazara sručila mržnja i bijes židovskih jeruzalemskih svećenika. Prema predaji, Lazara su zajedno sa sestrama i drugim kršćanima ukrcali na oronuli brod te ih bez jedara i vesala poslali na pučinu ne bi li tako izginuli na otvorenom moru. Međutim brod je ipak na neki način doplovio do Cipra gdje se iskrcao i Lazar. Tu je nakon progonstva Lazar poživio još trideset godina služeći zajednici kao biskup i svjedočeći što mu je učinio Gospodin Isus u Betaniji kod Jeruzalema. Svjedoci koji su kasnije opisivali Lazara kažu da se nakon vlastitog povratka među žive više nikada nije smijao. Navodno zbog toga što je za vrijeme četverodnevnog boravka u grobu vidio strašne slike pakla. Dobri i blagi Lazar iz Betanije zbog kojeg je i sam Isus zaplakao preminuo je u ciparskom mjestu Kitiju gdje je i sahranjen. Na nadgrobnoj ploči postavljen mu je jednostavan natpis: Lazar prijatelj Isusov. Lazarove svete moći i danas nam pomažu da preko njih osnažimo vjeru u Isusa koji reče: „Ja sam uskrsnuće i život – tko vjeruje u mene, ako i umre živjet će.“ (Iv 11,25)
Zašto se Lazar poslije svog povratka među žive više nikada nije smijao?
