ŽUMBERAČKI DEKANAT
U razdoblju od devet godina (1530. -1539.) u četiri organizirane seobe na područje Žumberka doseljen je veliki broj Uskoka koji su na ovo područje pristigli iz okolice Glamoča u Bosni te iz porječja rijeke Cetine u Dalmatinskoj zagori. Među doseljenim Uskocima bilo je i svećenika koji su odmah po dolasku u Žumberak započeli svoje djelovanje među narodom. U privilegijama Ferdinanda I. koje su podijeljene Žumberačkim uskocima 1539. spominje se uz uskočke uglednike i svećenik Radoje. Iz tog vremena malo je zapisanih podataka, a sigurno se znade da su među Žumberačkim uskocima nakon doseljenja djelovali svećenici Jovan Maleševac i Matija Popović. Ova dvojica svećenika spominju se 1561. u spisima onog vremena u kontekstu pokušaja tiskanja knjiga na crkvenoslavenskom jeziku. Usmena predaja kazuje da je sa prvom grupom Uskoka koja je doseljena u Pećno, u jesen 1530., stigao i pop Joanikije sa svojom obitelji, ali o njemu nema pisanih podataka. Može se pretpostaviti da su prvi uskočki svećenici živjeli u svojim obiteljskim zadrugama kako je to i bilo uobičajeno za ono doba, ali i kasnije do formiranja župa. Crkvena jurisdikcija još nije definirana pa svećenici ostvaruju kontakte sa rimokatoličkim biskupom u Ljubljani i sa pravoslavnim manastirima na Turskom području. Osnovna je značajka ovog razdoblja individualnost svećenika u vršenju pastorala bez strogo definiranih jurisdikcijskih odrednica. Određena naznaka prvih teritorijalnih podjela župničke nadležnosti može se uočiti u činjenici da su svećenici djelovali po načelu broja domova koja su svakom pripadala. Po toj prvotnoj, vjerojatno međusvećeničkoj, dogovornoj podjeli zapadni dio Žumberka do sela Stari Grad pripadao je u nadležnost svećenika sa zapadnog dijela dok su za istočni dio brinuli svećenici koji su stalno boravili na tom području. Svakoj od ove dvije cjeline pripadalo je oko 500 uskočkih kuća. O izgradnji crkava u Žumberku za novonaseljeno stanovništvo koje se koristilo u bogoslužju bizantskim obredom također je vrlo malo pouzdanih podataka iz 16. stoljeća. Po svoj prilici u tom vremenu podizane su male drvene kapele pokraj kojih su redovito bila groblja, a svećenici su tu povremeno dolazili vršiti bogoslužja. Početkom 17. stoljeća osnivanjem vladičanstva u Marči (1611.) Žumberak je prvi puta, nakon osamdeset godina individualnog dušobrižništva, stavljen pod izravnu jurisdikcijsku nadležnost marčanskog vladike što je označilo kraj dotadašnjih „nejasnih nadležnosti“, a započinje postepena crkvena organizacija života među uskočkim stanovništvom. U prvim desetljećima 17. stoljeća uz materijalnu podršku Bečkog dvora i vojnih vlasti podižu se prve zidane crkve u Žumberku. Na Budinjaku sv. Petka i u Badovincima sv. Nikola. U narednim desetljećima podignute su zidane crkve u Mrzlom Polju (1666.) i Radatovićima na Crkvenom brdu podalje od današnje crkve. O podizanju župnih dvorova u to vrijeme nema pouzdanih podataka iako se spominju župnici koji brinu o crkvama. Vjerojatno da su upravljali iz svojih obiteljskih domova iako nije sasvim isključeno da su postojale manje kuće za smještaj svećenika u Radatoviću i Mrzlom Polju. Svakako je cijelo 17. stoljeće razdoblje u kojem se ozbiljnije pristupa izgradnji crkvenih objekata na području Žumberka i okolice. U kontekstu osnaživanja grkokatoličke crkvene strukture u Žumberku treba razumjeti i nastojanje marčanskih vladika da dobiju u posjed dvor Zrinjskih u Pribiću. Iako je posjed u Pribiću od 1682. bio primarno namijenjen uzdržavanju grkokatoličkog Sjemeništa u Zagrebu on je ipak znatno utjecao na razvoj crkvenosti u Žumberku jer su marčanski vladike sada imali vlastiti objekt u neposrednoj blizini kompaktne zajednice svojih vjernika. Za pretpostaviti je da su tijekom 17. stoljeća obilazeći svoje vjernike u Žumberku marčanski vladike intenzivno radili na osnivanju župa, jer prilikom kanonske vizitacije 1680. tadašnji marčanski vladika Pavao Zorčić u Žumberku zatiče već posve sređene crkvene prilike. U narednom periodu učvršćena je crkvena struktura o čemu svjedoči činjenica da 1764. u Žumberku postoje već dobro organizirane grkokatoličke župe u Radatovićima, Badovincima, Mrzlom Polju i Pećnom iz kojih će se u slijedećih pedeset godina oformiti i nove samostalne župe u Sošicama (1775.), Kaštu (1776.), Stojdragi (1776.), Dragama (1791.) i konačno u Grabru (1810.). Osnivanjem župe u Grabru završen je proces osnivanja župa za područje Žumberka. Vrijedno je napomenuti da je Planom o uređenju župa iz 1796. ustanovljena i župa u Tomaševcima, ali ona nije zaživjela. Od posebnog je značaja za ozbiljniji crkveni ustroj grkokatoličkih župa u Žumberku osnutak Križevačke eparhije 1777. godine. Po osnutku samostalne grkokatoličke eparhije sa sjedištem u Križevcima pristupilo se daljnjem unutrašnjem organiziranju eparhije. Radi lakšeg vršenja pastorala vjernika osnovani su eparhijski arhiđakonati i viceariđakonati. S obzirom da se Žumberak nalazio u sastavu vojnog Karlovačkog generalata po novom ustroju eparhije potpao je pod novoosnovani Karlovački arhiđakonat (vikarijat), a sve žumberačke župe objedinjene su u novouspostavljeni Mrzlopoljski vicearhiđakonat (dekanat). Arhiđakonati i vicearhiđakonati potvrđeni su odlukom Ugarskog namjesničkog vijeća 1791. godine, i imali su redovito svoje arhiđakone i vicearhiđakone. Arhiđakoni su nakon osnivanja Stolnog kaptola 1840. u pravilu bili kanonici. Karlovački arhiđakonat Križevačke eparhije nakon ukinuća Vojne krajine 1871. promijeniti će naziv u Žumberački. U Tabelarnom pregledu Križevačke biskupije koji je sastavio dr. Konstantin Stanić 16.V. 1814. godine detaljno je opisan crkveni ustroj za područje Žumberka, a posebno je zanimljivo da se u sastavu Mrzlopoljskog vicearhiđakonata (kasnijeg Žumberačkog dekanata) navodi i grkokatolička župa u Karlovcu odobrena od vlasti 1797.g. Iz svega navedenog se vidi da je početkom 19. stoljeća područje nekadašnjeg Mrzlopoljskog, a današnjeg Žumberačkog dekanata dobilo svoj konačni oblik koji je u najvećoj mjeri ostao nepromijenjen do danas. Područje Žumberačkog dekanata prošireno je iznimno 1958. godine osnivanjem nove župe u Metlici. Žumberački dekanat danas broji 9 grkokatoličkih župa, sedam u Republici Hrvatskoj i dvije u Republici Sloveniji.