STOLNI DEKANAT
Nastanak Stolnog dekanata neodvojivo je povezan sa osnivanjem dvaju arhiđakonata Križevačke eparhije 1791. godine. Primarni cilj osnivanja novih ariđakonata bio je pastoralne naravi jer oni služe prije svega razvoju župa i snaženju pastoralnih aktivnosti među vjernicima. Stolni arhiđakonat geografski je smješten na prostoru središnje i sjeverozapadne Hrvatske. Područje Stolnog arhiđakonata prilikom svog osnivanja uključivalo je tadašnje administrativne cjeline: Varaždinski generalat, Križevačku županiju, Đurđevačku pukovniju i Zagrebačku županiju. Na ovom relativno velikom području, tradicionalno latinske crkvene baštine, grkokatolički vjernici nalazili su se okupljeni u nekoliko malih župa koje su bile međusobno vrlo udaljene. Unatoč malog broja vjernika dušobrižništvo za grkokatolike bilo je u određenom obliku organizirano već u 17. stoljeću. Primjerice unutar zagrebačkog gkt. Sjemeništa već od 1681. godine rektori obavljaju i župničke dužnosti. Župa u Zagrebu formalno je osnovana tek dvjesto godina kasnije 1886.g. Najstarija dekretom osnovana grkokatolička župa ovog arhiđakonata je ona u Križevcima uspostavljena 1804. godine pri katedrali Presvete Trojice. Na cijelom području Stolnog arhiđakonata prema Šematizmu iz 1831. nalazilo se svega 147 grkokatolika. Broj vjernika postepeno je rastao tako da već 1853. na istom području boravi dvostruko više vjernika (318 duša). Neprestani priljev novog stanovništva u gradska naselja, kao i slučajevi prelazničkih skupina vjernika, poticali su križevačke biskupe da razvijaju pastoral među vjernicima i osnivaju nove župe. U tom smislu osnovane su na području Stolnog arhiđakonata nove župe u Velikoj Pisanici kod Bjelovara 1779., u Dišniku kod Garešnice 1842. i u Prgomelju kod Bjelovara 1897. godine. Pet župa (Pisanica, Križevci, Dišnik i Prgomelje i Zagreb) sačinjavalo je pastoralnu osnovu starog Stolnog arhiđakonata. Iako se titula stolnog arhiđakona dugo zadržala čini se da Stolni arhiđakonat (vikarijat) zapravo kao naslov nestaje u uporabi početkom 20. stoljeća, a za cijelo se područje nekadašnjeg arhiđakonata uvodi naziv Stolni dekanat (vicearhiđakonat) koji u istim granicama i naslovu postoji i danas. Nove promjene na karti Stolnog dekanata nastaju 1942. kada se osniva župa u Pribiću. Migracija stanovništva iz pasivnih krajeva prema većim gradskim središtima tijekom druge polovice 20. stoljeća bila je presudan čimbenik za daljnji razvoj Stolnog dekanata u kojem se osnivaju nove župe i pastoralni centri. Nova župa osnovana je u Stenjevcu (Zagreb) 1968., a nakon toga Duhovni centar u Karlovcu 1972. koji 1986. prerasta u župu. Zbog velikog broja vjernika u Samoboru je 2006.g. osnovan duhovni centar, a nedugo zatim i u Jastrebarskom 2007.g. Broj vjernika u Stolnom dekanatu u posljednjih dvjesto godina narastao je sa početnih nekoliko stotina do sadašnjih šest tisuća. Stolni dekanat danas ima sedam župa i dva pastoralna centra sa tendencijom osnivanja novih župa. Na kanonskom području Stolnog dekanata uz matične župe nalaze se i najvažnije grkokatoličke biskupijske ustanove: staro eparhijsko sjedište u Marči (manastir), katedrala i biskupska rezidencija u Križevcima, sjemenište i biskupijski ordinarijat u Zagrebu te ljetna rezidencija križevačkih biskupa u Pribiću. Tu su i tri ženska grkokatolička samostana – dva u Zagrebu i jedan u Križevcima.
Stolni dekanat zajedno sa Žumberačkim dekanatom tvori Žumberački vikarijat Križevačke eparhije.