ŽIVOTOPIS MUČENIKA
Martirij dr. Ivana Šimraka
(1916. – 1944.)
Kratki njegov životopis nalazi se u Eparhijskom Vjesniku broj 3. god. 1943. str. 116. Nakon njegova mučeništva predan je vladici njegov ‘Pont. Athenaeum Urbanum-Libellus incriptionis e. Pont. Coll. S. Josephat. Domicilum in Urbe Passeggiata del Gianicolo Nr. 4’. Kako je u Zagrebu završio prvo godište filozofije na Bogoslovnom fakultetu u godištu 1936.-37. te je u Rimu na Urbanumu upisan u drugo godište filozofskog fakulteta dne 4. XI. 1937. Slušao je te godine i polagao ispite iz theodicee, biologije, fizike i ekonomije socijalne. U godištu 1938.-39. slušao je bogosloviju i to: apologetiku, patrologiju, arheologiju, ius ecclesiae publicum, moralnu teologiu, introdukciju u Sveto pismo, fundamentalnu teologiju, crkvenu povijest, grčki i hebrejski jezik. Iz tih predmeta položio je ispite. U četvrtom godištu 1939.-40. slušao je patrologiju i dogmatičku teologiju, zatim grčki i hebrejski jezik i položio ispite. U petom godištu 1940.-41. slušao je egzegezu, kanonsko pravo, de sacramentis, moralnu teologiju, dogmatsku teologiju, zatim teologiju generalnu, ascetiku, generalnu pastoralnu medicinu i crkvenu povijest iz kojih je predmeta položio sve ispite. U šestom godištu 1941.-42. slušao je biblijsku egzegezu, praxis canonica, zatim ascetiku, orientalnu teologiju, kanonsko pravo i pastoralnu teologiju. U sedmom godištu 1942.-43. slušao je orientalnu teologiju. Baccalaureus je proglašen na filozofskom fakultetu dne 4. srpnja 1938. ‘cum laude’. Baccalaureus na bogoslovnom fakultetu proglašen je 3. lipnja 1940. ‘magna sum laude’.
Dne 5. VIII. 1943. stigao je sa studija iz Rima u Križevce.
Nakon rukopoloženja postavljen je činovnikom u biskupskoj kancelariji. Kako u osam žumberačkih župa djeluju samo dvojica svećenika i kako je počeo veliki post, kad je trebalo tolike vjernike ispovjediti, to se sam ponudio početkom mjeseca ožujka 1944. da pođe u Žumberak pomagati u dušepastirskom poslu. Vladika o tome piše mrzlopoljskom župniku dne 8. III. 1944. Broj: Prez. K 2. 652.-44. sljedeće: ‘Šaljem za pomoć dr. Ivana Šimraka On se sam ponudio za to. Ja mislim da bi najbolje bilo, da on upravlja s Grabrom, Stojdragom, i Pećnom. Vama bi ostalo Mrzlo Polje i još k tomu selo Drašći Vrh od Pećna i Kekići i Stari Grad od Sošica. O. Ivan Kuhar bi prema tomu imao Sošice osim Kekića i Starog Grada, zatim Kašt, Radatoviće i Drage. Dr. Ivan Šimrak bi stanovao u Šimrakima kod svoje matere i odatle bi odlazio na službu naizmjence u Grabar, Stojadragu i Pećno. U tom pogledu dobio je naputke. Važno je, da ga u sve uputite i da mu budete na ruku. Crkvene knjige valjda će imati i u Grabru, u Pećnom i u Stojdragi.
Iz toga se vidi da je dr. Ivan Šimrak bio poslan u Žumberak u čisto duhovnom poslu. Usmeno je dobio naputke, da se osobito brine za vjernike iz sela Stojdrage, koji su se razbježali iz svojih kuća po raznim zaseocima u Žumberku radi uništenja sela. Osim toga je sa sobom nosio za mrzlopoljskog župnika kao pomoć 5.000 kuna, jedne cipele 5 kg šećera i 3 kg soli. Ujedno je preko njega poslano nekoliko komada velikopostne poslanice i Eparhijskog Vjesnika, u kojem se nalazi i tipik i crkveni kalendar.
Drugi se svećenik u Žumberak nije mogao poslati u tim prilikama jer ne bi imao od čega živjeti i gdje stanovati. Duhovna oblast je prema tomu imala pred očima samo dušepastirske potrebe kraja i ništa drugo. Prema tim intencijama je radio mladi svećenik u župama Grabar i Pećno. Ispovijedao je, služio službu Božju i propovijedao. Vjernici su ga jedva dočekali. Ali je u to slijedila tragedija za tragedijom.
Najbolje će nam to razjasniti nekoliko izvješća.
IZVJEŠĆA IZ ŽUMBERKA O DOGAĐAJIMA VEZANIM ZA HAPŠENJE
DR. IVANA ŠIMRAKA
Izvješće od 31.V. 1944.
Prvo izvješće od 31. V. 1944. glasi: ‘U koliko sam mogao doznati, dr. Ivan Šimrak odveden je u Liku i imao bi biti u životu. Drugi su svi podaci samo nagađanja. Vrijeme će sve razjasniti. A što se tiče prvih dana hapšenja, iz Pribića je pošao s bratom Jankom (29. III.) u srijedu ili četvrtak (30. III.) prije Cvjetnice u Šimrake k svojoj materi. Na samu Cvjetnicu je bio u Pećnom gdje je služio pjevanu službu Božju i propovijedao o svečanom ulasku Božanskog Spasitelja u Jeruzalem, zatim o njegovu poniženu na Vel. Petak i o slavnom Uskrsnuću. Završio je aplikacijom, da se ugledamo u Božanskog Spasitelja, jer će i za nas nakon ovih ratnih nevolja doći uskrsnuće. Izgleda da se ovo nije dopalo dvojici političara, jer su izašli iz crkve i vani se jako smijali. Zatim se dr. Ivan Šimrak vratio iz Pećna u svoje selo Šimrake. Tamo je bio uhapšen u srijedu navečer (5. IV.) ili četvrtak ujutro (6. IV.). Do Sošica je svezanih ruku preveden. Dalje je bio nevezan, ali s pratnjom.’
Izvješće od 11. VI. 1944.
Drugo izvješće od 11. VI. 1944. glasi: ‘Vezali su ga odmah iza Petričkog Sela i tako su ga vezana vodili preko Sošica, Reštova, Kašta, Radatovića i onda preko Hutina, Slavetića i Svete Jane. To vođenje imalo je zadaću, da mu narod sudi, ali ga nigdje nisu osudili. Tako je morao ići na sud u Kordun. U selu Brašljevici su molili, da ostane kod njih kao župnik. Isto tako su se za njega zauzimali svi ljudi iz Radatovića i tražili da bude kod njih župnikom. U Mrzlom Polju zauzeo se za njega Miloš iz ‘Grabrovoga’, drugačije Stanić, koji je molio da ga ne vežu. U Slavetiću su ga pratila samo dvojica muškaraca’.
Treće izvješće od 13. VI. 1944. glasi: ‘Dr. Ivan Šimrak dolazio je u Žumberak preko Pribića. Nakon hapšenja u Šimrakima odveli su ga u Mrzlo Polje, gdje su od seljaka tražili lance da ga vežu. Kad to nisu mogli dobiti, vezali su mu ruke užetima. Preko Sošica doveli su ga vezanoga u selo Svrževo kod Pribića iznad kurije Kukuljevića. Bio je blijed i nije htio ništa govoriti… Ljudi iz Kašta i Dragoševaca odmah su se zauzeli za njega i tražili da im dođe za župnika. Optužili su ga da je špijun biskupa, koji da bi bio radi duhovne pastve poslao običnoga svećenika, a ovako je poslao ‘dra’ radi špijunstva. Dalje su ga optužili da smeta mobilizaciju i napokon radi propovijedi u Pećnom…’
Izvješće od 30. travnja 1944.
Četvrto izvješće od 30. travnja 1944. glasi: ‘Znam, da ćete se svi neugodno iznenaditi. Dr. Ivan Šimrak bio je u Grabru na srijedu pred Uskrs (5. IV.) radi velike ispovijedi. Svi smo prisustvovali svetoj ispovijedi. Ali već poslije podne istoga dana vidjeli smo ga u pratnji patrole i to dvojice muškaraca i jedne žene. Trčali smo na sve strane i čitava naša župa tražila je razlog tomu, ali ništa nismo mogli saznati. Naša jamstva nisu pomagala. Nakon nekoliko dana bio je otpremljen u brigadu prema Dugoj Resi i od tada ne znamo ništa o njemu. Nije samo teško njegovoj materi Malčiki, koja je već izgubila dva sina, nego i svima nama. Uzdam se u dragog Boga i znam, da će se sve dobro završiti, jer je posve nevin okrivljen. On se ovdje nije pačao niti u kakvu politiku nego se starao samo za crkvu i za sveta bogosluženja u crkvi. Ispovijedao je i propovijedao i pričešćivao i bio izvan toga cajta vajk kod kuće kod svoje matere u Šimrakima. Netko ga je dakle krivo optužio.’
Izvješće od 19.IV. 1944.
Peto je izvješće kratko i glasi pod datumom od 19. IV. 1944.: ‘Velečasni Ivan Šimrak odveden je iz Šimraka iz doma nekamo u Kordun ili Pokuplje, jer je bio sumnjiv. Za njega su se zauzeli osobito naši ljudi iz fare Svetonedjeljske i Kaštanske. To je zbilja jako lijepo od njih, da su se zauzeli za ovako nevina čovjeka, koji je došao u Žumberak samo po duhovnom poslu. Prijavili su ga iz pizme neki ‘domaći’.
Zadnje izvješće i pismo prije mučeničke smrti
U šestom izvješću se ističe, da su dr. Ivana Šimraka vezanoga vodili kroz Slavetić. Kad su došli do Dragovanšćaka, molio je, da se vidi mater, koja se tamo nalazila u to vrijeme. Nisu mu molbu uslišali. Očevici vele, da su ga na putu do Svete Jane nabacivali blatom.
To je prvi dio martirija pokojnika, koji se završava njegovim pismom, koje je pisao neposredno prije povratka u Žumberak i koje je njegovo posljednje pismo. Tu je drhtavom mučeničkom rukom zapisao od riječi do riječi ovo: ‘Nakon duge pauze imam Vam se priliku javiti. Kako Vam je poznato, iz Krašića sam ujedno s vojskom bio odveden u Pisarovinu, gdje sam se zadržao čitava dva tjedna radi istrage. Rezultat istrage se završio u moju korist, kao što je jasno. Cijela zakulisna procedura mog hapšenja vrlo dobro mi je poznata, ali o tome usmeno… iz Pisarovine sam poslan na raspolaganje ZAVNOHU. Dotična institucija je tražila od mene, da dadem izjavu preko novina ili radija, da stupam u pokret. Iz više razloga sam to odbio. Nakon toga sam tražio da me puste u Žumberak ili Križevce…’
UBOJSTVO NA PLEŠIVICI KOD JASTREBARSKOG
Izvješće vlč. Franje Ljubetića župnika iz Plešivice
Franjo Ljubetić, plješivički župnik, piše vladici dne 10. i 11. VI. sljedeće: ‘U noći od 8. na 9. VI. ubijen je veleučeni gospodin dr. Ivan Šimrak, svećenik Križevačke biskupije, i to na državnoj cesti Jastrebarsko-Plešivica iznad ‘Šipkovice’ na terenu ‘Liepa Glava-Veliki Dol-Mlačenica’. U Jaski su mi o žalosnom slučaju govorili dr. Ivan Banković, odvjetnik i g. Firis, kotarski predstojnik. Obojici sam obećao, da ću se pobrinuti za pokop pokojnika na groblju, jer mi je to kršćanska i svećenička dužnost… Kad sam se vraćao kući iz Jaske, razmišljao sam putem, kako ću izvršiti pokop. Smislio sam ovako: Odmah ću s kolima na mjesto nesreće i pokojnika prevesti u mjesnu mrtvačnicu, naručiti lijes i drugi dan izvršiti pokop. Pozvat ću mjesnu pogrebnu bratovštinu i bez ikakva govora i uz svete molitve časnog brata svećenika pokopali… Međutim došavši kasno navečer kući, doznao sam, da su miloga pokojnika pokopali blizu mjesta tragedije i to baš na livadi Plešivičke župne nadarbine, ali ne sama nego s dvojicom muškaraca i s jednom ženskom.
Kad bi bio sam pokopan, lagano bi izvršio ekshumaciju i izvršio pokop. Ali ovako ne mogu tim više, što pokojnik nije obučen kao svećenik nego obično, kao i ostali supokopani. Ne bih ga dakle mogao prepoznati, jer ga nisam za života poznavao… Međutim baš kad sam htio završiti ovo pismo i kad sam bio u najvećoj neprilici radi ukopa pokojnika došli su na svu sreću u župni dvor mati pokojnog svećenika Malčika, njegov brat Janko i sestra Marica iz Jelenića. Kod mene su prenoćili. Kod večere smo se o svemu dogovarali. Tako su sutradan tj. 11. VI. moja kola iz Jaske dovezla lijes. Proveli smo ekshumaciju. Dao sam sv. blagoslov. Moja su kola odvezla pokojnika u lijesu do Svete Jane, a odande će ga druga kola dalje odvesti u Žumberak…’
Mjesto stradavanja dr. Ivana Šimraka na Plešivici kod Jastrebarskog
SAHRANA UBIJENOG SVEĆENIKA U GRABRU
Izvješće o. Simeona Hromiša župnika u Mrzlom Polju
Župnik u Mrzlom Polju Simeon Hromiš piše dne 18. VI. 1944.: ‘S našim milim pokojnikom sastao sam se prvi puta na Veliku Srijedu (5. IV.) prilikom obavljanja korizmene ispovijedi u župi Grabar. Načinili smo raspored za bogosluženja na uskrsne blagdane… Njegova smrt je na mene vrlo teško djelovala. Nisam spavao čitave noći poradi toga. Stiskalo me je u grudima od teških misli. Mislio sam da će mi napeta unutrašnjost razbacati tijelo. Za ovo vrijeme sam se molio i stalno predavao Spasitelju na Njegovu volju. Iza našeg prvog sastanka poslije sv. ispovijedi služio sam službu Božju za njega bez njegova znanja, da bi mu Bog bio u pomoći u prvoj duhovnoj pastirskoj službi u Žumberku među svojim narodom. Prema načinjenom rasporedu on je imao služiti službe Božje i druga bogosluženja preko uskrsnih praznika u Grabru, Pećnom i Stojdragi, a ja u Mrzlom Polju i kod Sv. Mihalja (o.p. Kalju).
Sprovod pokojnika obavio se u Grabru na groblju sv. Ivana… Naš mili i nikad zaboravljeni svećenik dr. Ivan Šimrak iz Šimraka preminuo je nesretnim slučajem kod Plješivice dne 9. VI. 1944. u 2 sata u noći. Njegovi posmrtni ostaci dopremljeni su 11. VI. u Grabru i stavljeni su u crkvu sv. Ivana, župe Grabar, gdje je odmah sljedećeg dana 12. lipnja 1944. u srijedu odslužena pjevana služba za upokoj njegove duše u 9 sati ujutro. Poslije službe obavio sam sprovod po redu, kako je naznačeno u Trebniku uz veliko prisustvo vjernika. Iz crkve smo sproveli s velikom žalošću i suznim očima tijelo našeg milog pokojnika na groblje sv. Ivana, da počiva do svoga uskrsnuća. Vječnaja jemu pamajat! Radi pomanjkanja crkvenih riza stavili smo pokojniku samo epitrahil, a i svoga gornjeg odijela nije imao. Kod zadnje molitve prilikom obavljanja sprovoda poklekli smo svi skupa, ali radi velike žalosti vjernika i moje nisam mogao dovršiti molitvu. Kasnije sam istresao ulje uz naznačenu molitvu. Na završetku sam održao riječ o svećeniku. Nakon male panihide izmolili smo 3 Očenaša i 3 Bogorodice Djevo za pokoj njegove duše. Ujedno sam za pokoj njegove duše odslužio 3 svete službe.
Grob mučenika – svećenika dr. Ivana Šimraka u Grabru
Izvješće Janka Šimraka brata mučenika dr. Ivana Šimraka
I još posljednje izvješće njegova brata Janka od 16. i 17. VI. 1944.: ‘Došao sam u Plješivicu 10. VI. (subota) oko 4 sata popodne, kad je pokojni brat Ivan bio već pokopan. Došao sam s njegovom majkom Malčikom i sa sestrom Maricom Jelenić. Pošao sam do župnika preč. g. Ljubetića, te smo s njegovom prisuću iskopali pokojnika u nedjelju dne 11. VI. oko 10 sati, u koje je vrijeme bio dovezen lijes iz Jaske. Župnik je najmio 4 čovjeka, koji su pomno iskopali grob, u kojem je pokojnik najgornji, a ispod njega još dvije muške i jedna ženska lješina, pa je župnik dao i ove tri lješine prenijeti na rimokat. groblje u Plješivici, gdje su zajedno pokopani. Tijelo pok. brata bilo je samo u košulji i gaćama i razderanim čarapama. Točno smo ga ja, mati i sestra prepoznali. Ostale lješine bile su posvema obučene i s cipelama. Na bratovom tijelu nismo našli nikakvog znaka od puščanog zrna, već su bili samo znakovi od uboda širokim nožem i to na lijevoj strani prsiju iznad ključne kosti te ispod lijeve ruke i s nožem kroz usta i zube, zbog čega su mu zubi s lijeve strane izbijeni. Desna ruka iznad šake u zglobu bila je prerezana ili pretrgnuta, te se samo malo držala na koži. Na leđima nisam gledao, jer je bila košulja sva natopljena krvlju, koja je bila ispremiješana blatom. Jer sam ga, uz pomoć sestre Marice i matere oprao, koliko je bilo moguće i obukao u odijelo, koje smo donijeli od kuće. Tako smo ga stavili u lijes. Preč. župnik Ljubetić je dao kola, koja su ga dovezla do Toplica. U Toplicama sam našao druga kola, koja su ga prevezla u Grabar, kamo smo stigli dne 11. VI. oko 6 sati navečer te ga položili u crkvi. Drugoga dana tj. u ponedjeljak dne 12. VI. bio je sprovod iza devet sati, koji je obavio mrzlopoljski župnik veleč. Simeon Hromiš.
Zaključak vladike dr. Janka Šimraka
To su kratka izvješća o mučeničkoj smrti dr. Ivana Šimraka, koji leži na groblju sv. Ivana u Grabru uz dvojicu svoje braće, kao žrtva ljubavi prema svojoj vjeri.
Tako u kratkom razdoblju Križevačka biskupija oplakuje trojicu svojih dobrih svećenika. Prva dvojica su podlegla teškoj bolesti usred rada u vinogradu Gospodnjem. Treći je na prvom koraku u dušpastirskom radu morao položiti svoje tijelo i istočiti svoju krv. On se pridružio dvojici mučenika prije sebe: Aleksandru Vlasovu, koji je odnio mučenički vijenac u sredini godine 1942. ispod župne crkve u Dišniku i Pavlu Gvozdanoviću, koji je pretrpio mučeništvo god. 1943. u šumama kod Lipovca u Srijemu.
Svevišnji jedini dobro znade, zašto su u tako kratko vrijeme pala tri nevina života. Ti martiriji su samo znak, da je Unija sveta stvar u očima Svevišnjega i da Križevačka biskupija ima i u buduće vršiti veliku misiju ljubavi i vjerskoga jedinstva.
To stanovište križevačke biskupije neće promijeniti niti to, što su i nakon tragične smrti dr. Ivana Šimraka neki ispunjeni samo mržnjom oblačili njegovu mučeničku reverendu i rugali se ‘popu’ pokazujući tako jasno svoje osjećaje.
Crkva sv. Ivana Krstitelja u Grabru u kojoj je kršten Ivan Šimrak
DODATNI PODACI
Službeni eparhijski podaci o mučeniku dr. Ivanu Šimraku
Dne 5. VIII. stigao je sa studija iz Rima dr. Ivan Šimrak. U svoj kurikulum života stavio je ove podatke: ‘Rodio sam se u Šimracima, župa Grabar, dana 22. srpnja 1916. god. od roditelja Dionizija (Done) i Malčike r. Milaković. Pučku školu sam završio u Grabru. Kao pitomac grkokatoličkog sjemeništa u Zagrebu svršio sam punu klasičnu gimnaziju i položio ispit zrelosti godine 1936. Prvu godinu bogoslovije završio sam u Zagrebu (1937./37.), nakon čega sam bio primljen u Kolegij sv. Jozafata u Rimu, gdje sam na Urbanianumu završio bogoslovska studija i položio doktorat iz bogoslovije. Kao bogoslov primio sam niže redove u Zagrebu 1. siječnja 1937. po preuzv. vladici dr. Dioniziju Njaradiju, a u Rimu sam rukopoložen za podđakona 1940. god. po preuzv. vladici Aleksandru Jevreimoffu.’
Ostaci rodne kuće dr. Ivana Šimraka u selu Šimraki (Žumberak)
Zgrada osnovne škole u Grabru koju je pohađao dr. Ivan Šimrak
Isti je primio red đakonata na velikoj službi u deset sati dne 22. VIII. 1943. iz ruku vladike Ioana (o.p. Janka Šimraka) u kateralnoj sakristiji, jer je katedrala bila u popravcima. Asistirali su: preč. g. Spiridion Petranović, kanonik i Vladimir Vivčarevski. Službu arhiđakona vršio je presv. g. mons. dr. Dane Šajatović, gener. vikar i prepošt.
Dne 5. listopada 1943. isti je rukopoložen po vladici za prezbitera u sakristiji katedrale na velikoj službi u deset sati prije podne. Asistirali su: preč. Petranović i Vladimir Vivčarevski. Đakonirao je Vladimir Savjak. Službu arhiđakona vršio je preč. g. dr. Tomo Severović, kanonik.