Vjera u Isusovo uskrsnuće na području Žumberačkog vikarijata mora biti snažna
U uskrsnom tjednu kao vjernici na poseban način razmatramo fenomen uskrišavanja i samog Isusovog uskrsnuća. Evanđelisti nam donose tri opisa Isusovih uskrišenja; Jairova kći (Mt 9, 18-25), sin udovice iz Naima (Lk 7,11-17) i uskrsnuće prijatelja Lazara (Iv 11, 1-44). Isus uskrisuje prethodno osjetivši tugu osoba koje su izgubile dragog člana. Tu se očituje neopisivo Božje milosrđe koje ne želi da čovjek pati. Na ovim se primjerima vidi kako Gospod vraća mir u duše onima koji su ucviljeni, jer Bog nije želio smrt čovjeka, niti se raduje propasti živih (Mdr 1,13). Djela apostolska svjedoče nam da su i Isusovi apostoli imali snagu uskrišavati. Zabilježen je autentični događaj kada je Petar uskrisio umrlu Tabitu (Dj 9, 36-42), a drugi je događaj kada je Pavao uskrisio umrlog mladića Eutiha (Dj 20, 7-20). Ova dva uskršavnja jedini su slučajevi kada su apostoli vratili mrtve u život. Tu moć da neku stvarno umrlu osobu mogu opet vratiti u život apostolima je darovao Isus (Mt 10, 8). Osobe koje je vratio u život Isus ili ovo dvoje koje su vratili među žive Petar i Pavao ipak su vraćeni u život za određeno vrijeme, ali svi oni opet moraju umrijeti. Isusovo uskrsnuće je drugačije jer Isus nakon vlastitog uskrsnuća više neće umrijeti. Smrt nad njime više ne gospodari (Rim 6,9). Uskrslog Krista nisu svi vidjeli pa je i to razlog što se vjera u njegovo uskrsnuće nije mogla svagdje lako shvatiti. Susret Uskrslog i njegovih svjedoka bio je ograničen na mali broj ljudi. Zašto je tome tako mi ne možemo znati. Sumnja u Isusovo uskrsnuće, kao u stvarni povijesni događaj, može odvesti u potpunu apostaziju tj. u otpad od vjere. Vjera u Uskrsnuće je temelj na kojemu se dalje gradi, zato tom temelju treba posvetiti posebnu pažnju te ga učvrstiti kako bi cijela građevina bila neoboriva. Uskrsnuće je kao povijesna činjenica neosporivo jer je niz svjedoka potvrdilo istu činjenicu. No ako se već ne može osporiti onda se može zanemarivati. A tu leži najveća opasnost današnjeg čovjeka. Bez vjere u uskrsnuće kršćanstvo nema smisla. Uskrsli Krist nije neopipljivo ili nevidljivo biće, kao primjerice neki “duh”. Svojim je učenicima izjavio nakon uskrsnuća:” Pogledajte moje ruke i moje noge. Ja sam, ja glavom. Opipajte me i ustanovite. Duh nema mesa i kostiju, kao što vidite da ja imam” (Lk 24,39).
Konačno, danas nije dovoljno priznati samo moralnu vrijednost Crkve kao institucije, Crkva iznad svega mora biti prepoznata kao nositeljica povijesne istine i svjedočanstva o Isusovom uskrsnuću.
Zadaće je Crkve na području Žumberačkog vikarijata da jača vjeru puka u Isusovo uskrsnuće. Vjera u Isusovo uskrsnuće na području Žumberačko vikarijata mora biti snažna jer se samo na toj osnovi može ostvariti buduća velika duhovna obnova cjelokupne naše grkokatoličke zajednice.