U ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!
Na Uskrsni petak prema tipiku predviđeno je da se na grkokatoličkim liturgijama čita odlomak iz Djela apostolskih 3,1-9. U odlomku se govori kako su apostoli Petar i Ivan uzlazili u jeruzalemski Hram na molitvu. Baš u to vrijeme donosili su nekog čovjeka hroma od majčine utrobe da tu prosi milostinju od onih koji se dolaze u Hram moliti. Bolesnik je od Ivana i Petra zatražio milostinju baš u trenutku kada su zakoračili u Hram. „Na to ga Petar prodorno pogleda i reče:Srebra i zlata nema u mene, ali što imam – to ti dajem: u ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj! I uhvativši ga za desnu ruku, pridiže ga: umah mu omoćaše noge i gležnjevi pa skoči, uspravi se, stane hodati te uđe s njima u Hram hodajući, poskakujući i hvaleći Boga. Sav ga narod vidje kako hoda i hvali Boga“. Ovaj istiniti izvještaj stavlja pred nas pitanje: kako je moguće da Petar jednom rečenicom ozdravlja teško bolesnu osobu i to još bolesnog od rođenja! Jasno nam je da su apostoli izgoni zloduhe i to nije ništa neobično, jer to i dan danas redovito čine mnogi svećenici, ali da Petar izlijeći hromost jednom zapovijeđu to nije nešto što se redovito događalo u apostolsko vrijeme. Pa ipak to se dogodilo na očigled mnoštva naroda i nikada nitko nije osporio ovaj događaj. Stavimo sada sebe pred ovaj događaj i promatrajmo kako se baš tu pred našim očima izvijeni gležnjevi vraćaju u svoj prirodni položaj, gledajmo kako se ojačavaju mišići, kako snaga vjere u Isusa Nazarećanina daje zdravlje! Zaista ovdje se ispunjuje ona Isusova: Tko vjeruje u mene činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu. I što god zaištete u moje ime učinit ću.“ (Iv13,13-15)
U ime Isusa Krista Nazarećanina hodaj!
