Svećenički susreti i krepost razboritosti

Svećenički susreti i krepost razboritosti
Svećenički susreti u tradiciji Žumberačkog vikarijata redovito donose dobre duhovne plodove. Kroz iskreni razgovor i u bratskom dijalogu dolazi se gotovo uvijek do najboljih rješenja za određenu situaciju. Kroz stoljeća burne žumberačke crkvene povijesti uvijek je trebalo razborito prosuđivati ne bi li se izbjeglo zamkama kojih zaista nije nedostajalo. O razboritosti ima dosta govora u Svetom pismu. Ova moralna krepost nalazi se na čelu svih kreposti. Bog razboritost daje pojedincima unutar zajednice u svrhu dobrog vođenja. Veoma je važno razumjeti da je razboritost usko povezana sa savješću i sa darom Svetoga Duha. Primjerice osoba koja ima iskrivljenu savjest te “bez grama srama” izopačuje moralne vrijednosti nije u stanju razborito rasuđivati. Razboritost dakle na prvome mjestu traži moralne kvalitete osobnosti. Prije svega to znači biti u miru i u zajedništvu sa svojim bližnjima. Čovjek mora biti riječima i životom za istinu a protiv laži, ogovaranja i klevetanja. U suprotnome gubi se moralna vjerodostojnost pa zatim i sposobnost rasuđivanja u duhovnim stvarima. Svećenički susreti u Žumberačkom vikarijatu vjerno čuvaju tradiciju moralnog i kreposnog djelovanja. Pa i u vremenu kada se suptilno pokušavaju mijenjati moralne vrijednosti Gospod daje snagu da se razboritošću i istinom odupremo nasrtajima zloga. Bog traži da se njegovi svećenici okupljaju, da snagom Svetoga Duha vode zajednice koje su im povjerene, da u konačnici budu neustrašivi branitelji kršćanskih vrijednosti u današnjem vremenu.