Šteta je puno veća nego li se misli
Aktualni događaji vezani za pismo mons. Carla Marie Vigana u kojem je ugledni biskup prozvao najviše vatikanske dužnosnike za prikrivanje seksualnog zlostavljanja potiče i nas u Žumberačkom vikarijatu da kao mali dio sveopće Crkve dubinski promišljamo o svemu što je mons. Vigano u pismu iznio. Kada se čita pismo mons. Vigana stječe se dojam da je u samoj Crkvi zapravo postojala na najvišoj razini skupina kardinala i biskupa koja je potpuno svjesno godinama prikrivala seksualne zlostavljače, te pritom sakrivala pravu istinu i od samog Pape. Pismo također otkriva da su o svemu bili pravovremeno informirani vatikanski kardinali i da je u isto vrijeme postojala skupina biskupa koja se protivila zataškavanju. No iz svega proizlazi da su visokopozicionirani službenici u Vatikanu zapravo zagušili moralne i uzorne svećenike i biskupe koji su pokušali zaustaviti nemoral. Boriti se protiv takvih, u zlu okorjelih, struja unutar Crkve nije nimalo lako, stoga je čin mons. Vigana za svaku pohvalu i on zaslužuje moralnu podršku. No koje su zapravo posljedice prikrivanja seksualnih zlostavljača? Prije svega kod velikog broja ljudi odnosno vjernika stječe se dojam nepovjerenja prema hijerarhijskoj Crkvi. Sad je apsolutno svima kasno da je bilo potpuno pogrešno prelaziti preko upozorenja u cilju zaštite ugleda Crkve jer: “ako se ne protivimo zlu, mi ga prešutno hranimo”. No na ovome mjestu potrebno je promisliti i o jednom detalju kojeg je spomenuo u pismu mons. Vigano. Naime spominjući slučaj rašćinjenog washingtonskog kardinala Theodora McCarrica koji je svojim seksualnim zlostavljanjem bogoslova nanio nemjerljivu štetu Crkvi, mons. Vigano istaknuo je kako je on uništio generacije svećenika koji su sada potpuno kontaminirani iskrivljenim moralnim vrijednostima. McCarric je kao seksualni predator godinama boravio u bogosloviji i bio u doticaju sa mladim bogoslovima. On je s pozicije određene moći potpuno iskrivljavao savjesti mladih svećeničkih kandidata što će također u budućnosti imati svoje posljedice. Na žalost šteta je učinjena i nedjela se ne daju ispraviti. Ipak u svemu lošem treba vidjeti i jednu pozitivnu stvar a to je da su sada osnažene moralne snage unutar Crkve koje će nadalje, na temelju ovih neugodnih iskustava, na službenim sastancima svećenstva i biskupa bez ikakvog sustezanja prozivati prikrivatelja. Moralna uzornost i sva ostala pitanja vezana uz moral najvažnije je u ovom trenutku za svaku biskupiju. Ukoliko u nekoj biskupiji postoji prikrivatelj seksualnih zlostavljača svećenici su ga na sastanku dužni ukoriti te ga potaknuti da odstupi s dužnosti. Podsjetimo na riječi uzornog biskupa mons. Carla Marie Vigana koji je kazao: “ako se zlu ne protivimo, mi ga prešutno hranimo”.