Snaga kršćanskoga života je u susretu naših grijeha s Kristom koji nas spašava

Snaga kršćanskoga života je u susretu naših grijeha s Kristom koji nas spašava

Papa: Snaga kršćanskoga života je u susretu naših grijeha s Kristom koji nas spašava

Snaga kršćanskoga života je u susretu naših grijeha s Kristom koji nas spašava. Gdje ovoga susreta nema, Crkve postaju dekadentne, a kršćani mlaki; poruka je pape Franje sa svete mise u domu Sveta Marta

Petar i Pavao nas poučavaju kako se kršćanin može hvaliti dvjema stvarima: „vlastitim grijesima i Kristom raspetim“. Preobražujuća snaga Riječi Božje – objašnjava Papa – polazi od te svijesti. Stoga Pavao, u prvoj Poslanici Korinćanima, poziva one koji se drže mudrima da „postanu ludi kako bi zadobili mudrost, jer mudrost ovoga svijeta ludost je pred Bogom“:

Pavao nam govori kako snaga Riječi Božje – snaga koja mijenja srce i svijet, koja daje nadu i život – nije u ljudskoj mudrosti: nije u lijepom govoru ili u lijepim izrazima ljudske pameti. Ne. To je ludost, kaže Pavao. Snaga Božje Riječi ima drugi izvor. Također, snaga Riječi Božje prolazi kroz srce propovjednika i zbog toga govori nama koji propovijedamo Božju riječ: ‘Postanite ludi’, to jest ne polažite svoju sigurnost u vlastitu mudrost ili u mudrost svijeta“.

Apostol Pavao se ne hvali svojim studijem, ističe Papa. Ne kaže: „studirao sam kod najvažnijih profesora svoga vremena“ – već „samo dvjema stvarima: ‘hvalim se svojim grijesima’ i poslije, u drugom odlomku: ‘Ja se hvalim samo Kristom raspetim’. Snaga Božje riječi je u tome susretu mojih grijeha i krvi Kristove, koja me spašava. A kada toga susreta nema, nema ni snage u srcu. Kad se zaboravi na taj susret kojega smo doživjeli, postajemo svjetovni, postajemo voljni pričati o Božjim stvarima ljudskim jezikom što nije od neke koristi; ne daje život.“

Također i Petar – u Evanđelju o čudesnom ribolovu – ima iskustvo susreta s Kristom, uviđajući vlastite grijehe: gledajući Isusovu snagu i gledajući samoga sebe. Baca mu se do nogu, govoreći: „Gospodine, otiđi od mene jer sam grešnik“. U tome susretu Krista i mojih grijeha je spasenje:

„Ako se kršćanin ne osjeća grešnikom te spašenim krvlju Krista raspetoga, onda je on tek polu-kršćanin, mlaki kršćanin. Kada pronalazimo dekadentne Crkve, sigurno je da tamošnji kršćani nisu nikada susreli Isusa Krista ili su na taj susret zaboravili. Snaga kršćanskoga života i riječi Božje u tome je trenutku u kojem ja, grešnik, susrećem Isusa Krista i taj susret mi preokreće i mijenja život, te mi daje snagu za naviještanje spasenja drugima“, istaknuo je Papa, pozivajući nas da si postavimo nekoliko pitanja:

„Jesam li sposoban reći Gospodinu: ‘Ja sam grešnik’“, ne u teoriji, već ispovijedajući „konkretni grijeh? I jesam li sposoban vjerovati kako me je on sam spasio svojom krvlju i dao mi novi život? Imam li povjerenja u Krista?“ Pitao je na kraju Papa Franjo.