Slavlje u banjalučkoj katedrali
Banja Luka, (IKA/TABB) – Večernjom misom u utorak 6. siječnja proslavljena
je u katedrali Sv. Bonaventure u Banjoj Luci svetkovina Bogojavljenja te
molitveno obilježena dvadeset i deveta obljetnica biskupskog ređenja
banjolučkog biskupa Franje Komarice. Svečano misno slavlje predvodio je
biskup Komarica uz koncelebraciju pomoćnog biskupa Marka Semrena te
desetorice svećenika iz Banje Luke. Pjevanje je predvodio katedralni zbor na
čelu sa s. Damjanom Kovačević.
Na početku mise mons. Komarica zahvalio je svima koji su došli molitvom
zahvaliti Bogu za djelovanje banjolučkoga biskupa kroz proteklih 29 godina.
Podsjetio je da također želi zahvaliti za 24 godine biskupske službe
“najdičnijeg sina Banjolučke biskupije kardinala Vinka Puljića, sadašnjeg
vrhbosanskog nadbiskupa i metropolite”. Pozvao je sve na razmišljanje o
značenju svetkovine Bogojavljenja u vlastitom životu.
U homiliji biskup je između ostalog rekao: “Ova današnja svetkovina nas
poziva i potiče da sebi posvijestimo istinu silno usrećujuću za svakog od
nas, pa i za sav ljudski rod. Koja je to istina? Jedinorođeni Sin Božji,
pravi Bog, dolazi na zemlju i to u obličju čovjeka. On, trajni lik Božji,
uze lik sluge i postade čovjek, kaže apostol Pavao u poslanici Filipljanima
(usp. Fil 2,7). Dakle, premda je bio Bog i živio kako Bogu dolikuje, ponizio
se, i odlučio postati čovjekom i živjeti kao čovjek. On nije došao na zemlju
samo u posjet ljudima, a još manje onako, usput. I nije došao u sili svoga
veličanstva, nego – rekli bismo – na najprimitivniji način. On je od početka
želio na zemlji svoje božanstvo ljudima ponuditi na ljudski način. Želio je
s nama ljudima biti i ostati na ‘istoj valnoj dužini'”. U ulasku Sina
Božjega u povijest ljudskog roda i njegova trajnog, i definitivnog ostanka
među nama ljudima ujedno se dovršava Božje djelo stvaranja, jer je i
čovjek, tj. svaki od nas – zaslugom Kristova utjelovljenja – definitivno
postao njemu sličan, tj. slika Božja, istaknuo je biskup.
“Mi, kršćani, osvjedočeni spašenici i baštinici vječnog sretnog života –
pozvani smo i poslani smo našim suvremenicima nekršćanima – da i njima
riječima, a još upečatljivije svojim konkretnim djelima – pružimo konkretno,
dragocjeno blago življenog Kristova Evanđelja, tako da i oni postanu
posjednici i baštinici toga Božjeg izvanrednog dara namijenjenog cijelom
čovječanstvu. Imamo sigurno mnogo prigode i u ovom gradu i u našoj biskupiji
i u ovoj zemlji, ali i izvan nje, osobito u brojnim misijskim područjima
diljem Afričkog i Azijskog kontinenta, gdje djeluju naši misionari, a mi smo
pozvani da im pomažemo svojom molitvom i materijalnim prilozima koje ćemo i
kod ovog današnjeg bogoslužja darovati”, dodao je biskup.
Pojasnivši kako je svetkovina Bogojavljenja “svetkovina životne snage
Kristove Crkve, koja je milošću Božjom nazočna i u ovom gradu i zemlji”,
biskup je ustvrdio kako se katolici Banjolučke biskupije trude ne zatvarati
“u samodostatnost, samodopadnost, a još manje u neki izolirani geto ili pak
u sažalijevanje”, kako ne smiju “biti nezainteresirani za duhovne i tjelesne
potrebe tolikih naših suvremenika, Bogotražitelja, često zavedenih od lažnih
i obmanjivačkih ”kometa” ili ”meteora”.
Završavajući svoju homiliju biskup je istaknuo: “I sam sebi posvješćujem
ovu uzvišenu i odgovornu zadaću, koju mi je sam utjelovljeni Sin Božji Isus
Krist, po svome Namjesniku na zemlji svetom papi Ivanu Pavlu II. na današnji
dan prije 29 godina u ovaj isti sat, biskupskim ređenjem nad grobom
apostola Petra u Rimu povjerio da vas sve i mnoge druge privodim k vjeri u
utjelovljenog Boga i da vas – kao svjedok i učitelj žive vjere – u toj i
takvoj vjeri učvršćujem. Zahvaljujem iz dna srca i duše Kristu,
Bogomladencu, Kristu umrlom i uskrslom, Kristu Dobrom Pastiru svih nas za
svu Njegovu dosadašnju pomoć i utjehu. Zahvaljujem Kristu, što mi je – kao
dragocjene suputnike i pomoćnike – dao vas i mnoge druge dobre ljude od
kojih su jedni već prešli u sretnu vječnost i odande mi također pomažu.”
U prostorijama Biskupskog ordinarijata uslijedilo je čestitanje biskupu te
zajedničko druženje uz prigodnu okrepu.