Prema crkvenoj predaji nakon vlastitog Uspenija presveta Bogorodica podarila je sv. apostolu Tomi svoj pojas kao svjedočanstvo preseljenja u Vječnost. Taj pojas prvotno se nalazio u Jeruzalemu odakle ga je car Arkadije 31. kolovoza 395. na svečani način prenio u Carigrad. Bogorodičin pojas pohranjen je u poseban kovčeg koji se zvao „soros“ a nalazio se u carigradskoj crkvi Vlaherna. Uz Pojas Blažene Djevice Marije od najstarijih vremena veže se niz čudesnih događaja od kojih je najznačajniji onaj o izlječenju carice Zoe. U vrijeme bizantskog cara Lava Mudrog (886.-912.) dogodio se neobičan događaj. Careva supruga Zoa iz neobjašnjivih razloga naglo je duševno oboljela. Uslijed teškog stanja doživjela je viziju u kojoj vidi svoje izlječenje ako se na nju položi Bogorodičin pojas. Doći do Časnog pojasa presvete Bogorodice nije pak bilo moguće jer je to bila svetinja koju nitko nije smio doticati. Kovčeg s Časnim pojasom naime za više od pet stoljeća boravka u Carigradu nikada nije otvoren. Ipak carigradski patrijarh je na upornu i poniznu molbu cara prihvatio otvoriti kovčeg te položiti Pojas na oboljelu caricu. Čim je Časni pojas Bogorodičin položen na tijelo oboljele carice bolest je nestala na opće zaprepaštenje prisutnih. Od tog događaja štovanje Časnog pojasa snažno se proširilo diljem kršćanskog svijeta, a ruski car Aleksandar I., dao je sagraditi velebni hram u Zugidu u čast ovog predmeta koji je pripadao Mariji iz Nazareta majci Isusovoj. Danas se mali ostatak Časnog pojasa Presvete Bogorodice nalazi u manastiru Vatopet na Svetoj Gori u Grčkoj kamo dolaze mnogobrojni vjernici pokloniti mu se. S dubokim poštovanjem i mi vjernici Žumberačkog vikarijata klanjamo se ovoj svetinji koja nam i nakon više od dvije tisuće godina svjedoči o zemaljskom životu One koja u Betlehemu Judejskom rodi Isusa – Gospoda i Boga našega.
Preslavna Djevice, Mati Krista Boga, prinesi molitvu Sinu svojemu i Bogu našemu, da se tvojim zagovorom spase duše naše!
