Odgoj svećeničkih kandidata u Žumberačkom vikarijatu

Odgoj svećeničkih kandidata u Žumberačkom vikarijatu

Za budućnost i razvoj grkokatoličkih župa u Žumberačkom vikarijatu od iznimne je važnosti kvalitetan svećenički kadar. O aktivnostima svećenika na župama ponajviše ovisi hoće li određena župa napredovati, stagnirati ili u najgorem slučaju nazadovati. U konačnici o župama ovisi i budućnost same biskupije. Prije svećeničkog ređenja i stupanja na dužnost kandidati borave određeno vrijeme u crkvenim odgojnim ustanovama tj. sjemeništima. U biskupijskim sjemeništima odgajateljima je povjeren zadatak da mladim bogoslovima tijekom obrazovnog razdoblja pomognu u izgrađivanju vlastite duhovnosti i intelektualnih sposobnosti. Svakom odgajatelju u sjemeništu  je povjeren zadatak da u određenom kandidatu prepozna njegove vrline te da zatim učini sve potrebno kako bi se te vrline usavršile. Ne može se  nespomenuti da ima i vrlo negativnih primjera odgajatelja koji svojim djelovanjem Crkvi dugoročno čine veću štetu nego korist, a da pritom toga uopće nisu svjesni. Takve negativne pojave najčešće se manifestiraju u izjavama ne/odgajatelja koji samodopadno ističu: kako u sjemeništu ima previše kandidata, kako nema sposobnih, kako ne treba poticati intelektualno usavršavanje tj. unapređenje znanja, kako ne treba otvarati mala sjemeništa itd. Sva takva izopačena, negativistička, iskrivljena i u konačnici za Crkvu vrlo štetna mišljenja treba u potpunosti odbaciti ili im dati primjereno mjesto u sferi nerazumnog. One pak koji bi  takve destruktivne ideje iznosili pred svećenstvom i vjernim pukom  ne smije se ni u kojem slučaju uzimati ozbiljno. Pogled ipak treba usmjeriti na pozitivne primjere kojih u povijesti našeg Vikarijata ima na pretek. Jedan od najboljih primjera odgajatelja mladih svećeničkih kandidata jest i pokojni rektor Ivica Pavković koji je veliki dio svog života uložio u mukotrpan odgoj mladih. Uspjeh u odgoju svećeničkih kandidata prije svega podrazumijeva, od strane odgojitelja, ulaganje vlastitih duhovnih i moralnih kreposti u druge osobe, poticanje  kreativnosti i podržavanje  novih ideja. Iznad svega odgajatelj se raduje uspjehu svojih učenika. Štoviše, potiče ih i hrabri da budu još aktivniji i zauzetiji za Kraljevstvo nebesko. Dobar i pobožan odgojitelj ne inzistira demonski na pogreškama, već očinski ispravlja milosrdnim srcem i poukom . U mnogim sjemeništima i danas se može vidjeti prekrasan primjer kako biskupi i sjemenišni odgojitelji međusobno bratski surađuju  u cilju što boljeg odgoja svećeničkih kandidata. Najčešće iz takvog duhovno zdravog okruženja izlaze svećenici koji nakon kratkog vremena u pastoralu pokazuju izvanredne rezultate. U svim katoličkim biskupijama kadrovska osvježenja u strukturi sjemeništa redovito se prakticiraju svakih nekoliko godina. Iskusni duhovnici u tom smislu ističu: „predugo zadržavanje istih osoba na istim mjestima moglo bi kod pojedinih osoba stvoriti iracionalno mišljenje o vlastitoj nezamjenjivosti, a kao što znamo  u Crkvi nitko nije nezamjenjiv “.