Neizgorivi grm iz Mojsijeva vremena i danas postoji
Kada čovjek želi osnažiti svoju vjeru onda mu na tom putu napose pomažu sveta mjesta. Jedno od takvih mjesta je i manastir Svete Katarine na Sinaju. Manastir je smješten u podnožju brda Horeb na kojem je Mojsije primio Deset Božjih zapovijedi. Razlog za podizanje manastira na tako surovom mjestu jeste Neizgorivi grm ispred kojeg je Mojsije čuo glas ” Mojsije, Mojsije izuj svoju obuću jer je mjesto gdje stojiš sveto” (Izl 3, 1-5). Oko tog neobičnog grma carica Jelena podigla je već 330. godine crkvu u čast Presvete Bogorodice. Dvjestotinjak godina kasnije, dakle u 6. stoljeću, pobožni bizantski car Justin Veliki (527.-565.) podigao je oko kapele i grma veliki manastir koji i nakon tolikih stoljeća stoji u istom obliku. Neizgorivi grm na Sinaju stoljećima je privlačio hodočasnike, ali i one skeptike koji nikako nisu mogli shvatiti da postoji biljka koja nije bila podložna izgaranju u vatri. Tijekom vremena bilo je pokušaja da se mladice Mojsijevog grma zasade na nekom drugom mjestu ali niti jedan takav pokušaj nije uspio. Zašto biljka odbija rasti na ikojem drugom mjestu osim unutar zidina manastira na Sinaju svakako je veoma zanimljivo pitanje za skeptike. Kada bi dakle to bila sasvim obična biljka onda bi, razumije se, njezine mladice uspijevale izrasti i na nekom drugom mjestu. Ovako ipak ostaje otvoreno pitanje na koje bi znanost sama sebi morala naći neki odgovor. Dakako vjernicima je odgovor već stoljećima poznat. Taj je Grm trajni svjedok stvarnog dijaloga Boga i čovjeka u realnom vremenu i prostoru.
