Nadbiskupu prikrivatelju godina dana zatvora
Australski sud u Adelaidu 3. srpnja 2018. godine odredio je nadbiskupu Philipu Willsonu jednogodišnju kaznu zatvora zbog dokazanog prikrivanja seksualnih prestupnika unutar Crkve. Ovo je prvi puta u povijesti da je neki nadbiskup osuđen na takvu kaznu zbog prikrivanja prestupnika. Podsjetimo, nadbiskupu Willsonu su svojevremeno žrtve nasilja prijavile zlostavljača, no ovaj je svirepo prikrivao zlostavljača a žrtvama je čak govorio da sve izmišljaju i da se pokaju. Da čovjek ne povjeruje koliko mu je um pomračen. To je zapravo ono o čemu je svojevremeno govorio sveti Padre Pio koji je ustvrdio da su se u Crkvu uvukli “suradnici Sotone” koji rade ogromnu štetu Crkvi i zbog kojih će teško stradati cijela Crkva. No kažimo mi vezano za najnoviji skandal ovo: neće nas nitko svrstavati u isti koš sa prikrivateljima. Oni i njihovi suradnici nisu isto sa čistim i uzornim biskupima, svećenicima i crkvenim službenicima. U svakoj biskupiji ili eparhiji veoma je malo prikrivatelja. Možda samo jedan koji na žalost sramoti sve ostale. No na sreću uvijek postoje zapisnici o prikrivatelju pa će već s vremenom “doći maca na vratanca” i vrijeme će pokazati da su oni koji su upozoravali bili u pravu, kao što je to i nedavni slučaj sa australskim nadbiskupom nakon dugo vremena potvrdio. Treba dugo vremena da istina iziđe na vidjelo, ali ona će doći u to budimo sigurni i nema te sile koja će zaustaviti Božju istinu o prikrivatelju. Od takvih prikrivatelja na vrijeme se treba distancirati kako ne bi bili suučesnici nemorala. Tko sususluži liturgiju sa dokazanim prikrivateljem i sjeda s njim za isti stol zapravo je isti kao i on, dionik “Judina dijela”, i takva mu plaća slijedi. Pitamo se: kako čovjek koji je normalan i razuman može služiti liturgiju sa istim onim koji je dokazano prikrivatelj seksualnog zlostavljača? Pa gdje je tu apostolsko zajedništvo u istini, ljubavi i moralnoj čistoći Bogu posvećenih osoba? Žalosno je na što su pojedine biskupije i nadbiskupije spale da su im na čelu prikrivatelji seksulanih zlostavljača ili možda takvi koji bi dokazanom seksualnom prijestupniku još i preporuku za unaprijeđenje napisali. Treba li se onda čuditi što se događa otpad od vjere? Potrebno je stoga u cilju duhovne obnove prvotno očistiti svetu Crkvu tj. konkretnu biskupiju ili eparhiju od prikrivatelja seksualnih zlostavljača. To unutrašnje čišćenje preduvijet je svakog duhovnog rasta. Sam Bog želi da prikrivatelji napuste svoju službe i da svoje dužnosti kojima su se iznevjerili prepuste moralnim osobama. Ako Crkvu ne očiste sami svećenici i vjerni narod očisti će je civilni sud. Gospoda sa ipak ne može varati, zar ne?