Na Veliki četvrtak Juda otkriva svoje pravo lice

Na Veliki četvrtak Juda otkriva svoje pravo lice
Na Veliki četvrtak sveta Crkva se spominje Posljednje večere koju je Isus Nazarećanin blagovao sa svojim učenicima. Na toj Večeri koja je održana na katu jedne kuće u Jeruzalemu, bilo je prisutno svih dvanaest učenika. Među njima bio je i Juda Iškariotski. Taj tamni lik nekoliko sati nakon Večere izdati će Isusa u Getsemanskom vrtu. Kao ljudi promišljamo o toj ličnosti koja je boravila uz utjelovljenog Boga a ipak ustaje protiv Njega. Kakav li je to čovjek bio taj Juda Iškariotski. Pije, jede, druži se s Isusom a onda ga na najsvirepiji način – poljupcem izdaje. Oči naše sada su uprte u oči izdajnika Jude, gledamo ga i pokušavamo dokučiti što se to u njegovoj duši dogodilo kad je odlučio izdati Onoga koji ga je stvorio. Zašto odbija Boga, zašto odbacuje Istinu? Odgovor treba tražiti već u Betaniji. Kad je ono Marija, sestra Lazarova, pomazala Isusu noge skupom nardovom pomašću, tada je svjedok tog događaja bio i Juda Iškariotski. Bio je tamo i sve je gledao. Od svih prisutnih jedino je on imao primjedbu. “Zašto se ova pomast nije prodala i novac podijelio siromasima”- pita Juda. Već u toj rečenici dade se iščitati pobuna protiv Boga. Već je tu zametak njegovog demonskog djelovanja unutar zajednice. Razborito rasuđujući što uočavamo? Vidimo da Juda svojim pitanjem pokušava unijeti podjelu među apostole. To mu je pravi cilj. A briga o siromasima tek je sekundarna, a zapravo njemu do siromaha uopće niti nije stalo. Slika je to đavolskog djelovanja koja ima uzroke u vlastitoj duhovnoj oholosti. Juda je bio opako ohol čovjek. Naoko uglavnom tih i uglađen, a iznutra, u duši iskvaren do same srži. Slika Jude mora nam biti neprestano pred očima. On je blizu Svetoga, sve promatra, gleda, sluša, a onda djeluje protiv. Malo je osoba koje bi bile u stanju obraniti se od takve opake taktike. Apostoli vjerojatno ni na kraj pameti nisu imali što bi Juda mogao učiniti. Bio je cijelo vrijeme s njima, oni su mu povjerili da raspolaže zajedničkim novcem – znači zadobio je prvotno njihovo povjerenje, a on tek na Veliki četvrtak pokazuje svoje pravo lice. Što to onda znači da je cijelo vrijeme lagao? Upravo to, Juda se dugo prikazivao u lažnom svjetlu, a to je najvidljivije u Betaniji kada se pokušao čak nametnuti kao moralni uzor, iznad samog Isusa. Ne treba si umišljati da je lako otkriti tajne ljudskog srca, to je dar kojeg Bog daje samo rijetkim pojedincima. Ali taj dar u Crkvi postoji i danas neke osobe mogu proniknuti u srce druge osobe i otkriti prave namjere. I dok Isusa odvode iz Getsemanskog vrta, gledamo u lik Jude, gledamo ga i šutimo. Njegov život zapravo više nema smisla. Promatramo pogled izdajnika, kakve li tame u očima izdajice dok gleda kako odvode Onoga koji ga je nazvao prijateljem.