Loš otac radi veliku štetu Crkvi
Problemi narušenih obiteljskih odnosa u značajnoj mjeri mogu se pripisati očevima. Kada kao duhovni oci danas promatramo stanje u društvu uočavamo veliki problem nedostatka empatije. Ta empatija tj. osjećaj za drugu osobu iznimno je važan za cijelo društvo. Primjećujemo također da je kod pojedinih osoba taj problem iznimno izražen. Nedostatak emocija izravno je povezan sa djetinjstvom. Ako primjerice neko dijete od oca u ranom djetinjstvu nije primilo nježnosti veoma je velika vjerojatnost da će takva osoba u kasnijoj fazi života iskazivati nedostatak osjećajnosti prema drugima. Analizirajući tu problematiku može se zaključiti da upravo loši očevi mogu učiniti velike probleme zajednici vjernika tj. živoj Crkvi. Postavljamo si sada pitanje: što učiniti sa osobama koje su u ranom djetinjstvu doživjele emocionalnu hladnoću od vlastitih očeva? Prije svega moramo im sa duhovne strane ponuditi lijek. Prvo moraju dakle duboko u svome srcu oprostiti vlastitom ocu za svu emocionalnu grubost koju im je nanio u djetinjstvu. Povrijeđeni moraju u molitvi i sabranosti prihvatiti da je otac bio prema njima nepravedan i da im nije pružio ono što Bog želi a to je ljubav i nježnost prema svakom djetetu. Pozvani smo liječiti duhovne rane u obiteljskim stablima. Želimo kao Crkva da svaki otac prema svojoj djeci bude pažljiv i dobar. Jer dobar otac snaga je Crkve.