“Ljubav otvara vrata nade, a ne navezanost na zakon”
Kršćani toliko navezani na zakon da zapostavljaju pravdu, a s druge strane kršćani prožeti ljubavlju koji ispunjavaju zakon – o tome je govorio papa Franjo tijekom jutrošnje mise u Kući svete Marte.
U današnjem evanđelju Isus pita farizeje je li dopušteno liječiti subotom ili nije, no oni mu ne odgovaraju. Isus tada uzima jednog bolesnika za ruku, i liječi ga. Farizeji, primjećuje Papa, pred istinom šute, no kasnije „iza leđa odgovaraju, i traže način kako da ga sruše“. Isus kori te ljude zbog njihove prevelike navezanosti na zakon, zbog činjenice da su zaboravili pravednost, do te mjere da svojim roditeljima uskraćuju pomoć s izlikom da su novac dali u hramsku milostinju. No, što je važnije, pita se Papa – „četvrta zapovijed ili hram?“.
„Takav način života, prevelika navezanost na zakon, udaljavao ih je od ljubavi i pravednosti. Brinuli su se za zakon, zapostavljali pravdu. Brinuli su se za zakon, zapostavljali ljubav. Bili su primjer. Bili su primjer. A Isus za te ljude ima samo jednu riječ: licemjeri. S sjedne srane obilaze svijet ne bi li našli pristalice: vi tražite. I što onda? Zatvarate vrata. Ljudi zatvorenosti, toliko navezani na zakon, na slovo zakona, ne na zakon – jer zakon je ljubav; već navezani na slovo zakona, do te mjere da zatvaraju vrata nade, vrata ljubavi, vrata spasenja… To su ljudi koji znaju jedino zatvarati“.
„Put vjernosti zakonu, bez zapostavljanja pravde, bez zapostavljanja ljubavi“ – nastavlja papa Franjo, citirajući poslanicu Filipljanima – „obrnut je put: od ljubavi prema integritetu, od ljubavi prema razlučivanju, od ljubavi prema zakonu“.
„Isus nas uči ovom putu, nasuprot onomu što čine zakonoznanci. To je put koji ide od ljubavi prema pravdi, vodi prema Bogu. Obrnuti put je navezanost na zakon, na slovo zakona, i taj put vodi prema zatvaranju, prema egoizmu. Put od ljubavi prema znanju i razlučivanju, pravom ispunjenju, vodi prema svetosti, prema spasenju, prema susretu s Isusom. Ovaj drugi put vodi prema egoizmu, prema oholosti samoopravdanja, prema ‘svetosti’ pod navodnim znakovima privida, zar ne? Isus takvima kaže: ‘Vi se volite pokazivati kao ljudi molitve, ljudi posta…’: pokazivati se, ne? Zbog toga Isus kaže ljudima: ‘Činite ono što govore, no ne činite ono što oni rade’“.
To su dva puta, primjećuje Papa, mali Isusovi postupci pojašnjavaju nam taj put koji ide od ljubavi prema punoj spoznaji i razlučivanju: Isus nas uzima za ruku i ozdravlja nas.
„Isus se približava. Bliskost je dokaz da smo na pravom putu. Bliskost je put kojeg je Bog odabrao kako bi nas spasio. Bliskost. Približio se nama, postao je čovjekom. Tijelo: Božje tijelo je znak istinske pravednost. Bog je postao čovjekom, kao jedan od nas, a mi moramo postati poput drugih, poput potrebitih, poput onih kojima je potrebna naša pomoć“.
„Isusovo tijelo“, tvrdi Papa, „most je koji nas približava Bogu… ne slovo zakona, ne! U Isusovu tijelu Zakon je došao do ispunjenja“. To je tijelo koje zna trpjeti, koje je dalo svoj život za nas. Neka nam ovi primjeri, primjer Isusove bliskosti, od ljubavi do punine zakona, pomognu da nikada ne skliznemo u licemjerje. Nikada. Tako je ružno vidjeti licemjernog kršćana. Jako ružno. Neka nas Gospodin sačuva od toga“, zaključio je papa Franjo.