JUDA VIŠE VOLI NOVAC NEGO KRISTA
Od najranijih početaka pojavljuje se među Isusovim učenicima prisutnost Zloga. Već među apostolima jedan je pod utjecajem nečastivog.Razuman vjernik postavlja si pitanje kako je moguće da netko svakodnevno boravi u prisutnosti samog Isusa Krista,a da je istovremeno pod utjecajem Sotone. Kako možeš svjedočiti čudima, ozdravljenjima pa u konačnici sudjelovati i u Lomljenju kruhasa samim utjelovljenim Bogom, a u isto vrijeme služiti đavlu? Upravo je to je činio Juda Iškariotski jedan od dvanaestorice Isusovih apostola. Umirovljeni papa Benedikt XVI. u svom djelu „Apostoli i prvi Isusovi učenici“ posebno se bavi pitanjeovacm: kako je uopće Isus izabrao takvog izopačenog čovjeka da bude u njegovoj blizini- da bude apostol. Razlog zbog kojeg je izopačeni Juda bio takav leži u činjenici što je središte njegova života bio novac iako je on to vrlo vješto prikrivao. On je držao kesu (bio je ekonom) i iz nje potajno krao, a istovremeno se prikazivao kao vrlo brižan i štedljiv čovjek. Takvih primjera ne nedostaje ni danas. Sveti Ivan u evanđelju naziva ga pravim imenom – lopov (usporedi Iv 12,6) jer on to i jeste.On je najglasnije prigovarao što je Marija, sestra Lazarova, u Betanijinardovom pomasti Isusu pomazala noge.Odmah je on imao svoja demonska pitanja po kojima je poznat. „Zašto se ova pomast nije prodala za tristo denara“, pa zatim svirepo predbacuje braći apostolima „to se moglo prodati i datisiromasima“. Nije njemu jasno do siromaha nego do toga da on sam sebe postavlja kao mjerilo morala, on koji je sav u rukama Sotone, poučavao bi ostalu braću o moralu. On zapravo u suštini uopće ne razumije sinodalno uređenje apostolske službe tj. ne shvaća da ne može nametati svoje pogrešne stavove većini apostola. Njemu su uvijek materijalne stvari na prvom mjestu-važnije od duhovnih. On bi zasigurno da živi u ovom vremenu grozničavo proučavao račune tražeći nisu li možda „apostoli“ uzaludno potrošili nešto novca na „dragocjeno ulje“ našeg doba. Prigovarao bi drugima zbog ulaganja u duhovne stvari,a istovremeno bi obilato krao iz zajedničke kese trošeći po vlastitom nahođenju, ne podnoseći jasno nikome račun. Zaista nije apostol i evanđelist Ivan pogriješio kada ga je nazvao onim imenom. Sve to činio bi samo da unese nemir među braću. Cilj je bio njegovih demonskih prigovora da razori zajedništvo apostola, da stvori nemir, te da zatim zavlada nered i nesklad u kojem i sam živi. Đavao stvara samoću, ne trpi zajedništvo. Prva i osnovna zadaća đavla jeste da dijeli i razara i to je sav njegov smisao.Konačno, Juda je uvidjevši svoje bijedno duhovno stanje sam završio svoj žalosni život, a nakon njegova odlaska apostoli su odahnuli, izabrali novog apostolana njegovo mjesto te sinodalnoi s mirom Božjim nastavili izgrađivati Crkvu Kristovu.