“Jeromonah Ante” iz manastira Prvine Glave
U povijesti Križevačke eparhije bilo je zaista svakakvih slučajeva ali jedan je uistinu poseban jer i nakon tolikih godina u čovjeku potiče smijeh i nevjericu do kojih granica ide neukost i glupost komunista. U arhivu zagrebačkog Grkokatoličkog sjemeništa za godinu 1956. sačuvan je jedinstven slučaj o izvjesnom “Jeromonahu Anti (Lušiću)” iz Šibenika koji je navodno boravio u pravoslavnom manastiru Prvina Glava kod Šida u Srijemu i odjednom mu se pojavila silna duhovna želja da postane grkokatolik sa službom u centralnoj ustanovi. Prema spisu taj se “jeromonah Ante” godine 1956. pojavio u Križevcima kod tadašnjeg križevačkog vladike. U razgovoru je Ante zamolio vladiku da ga primi ni manje ni više nego u centralnu ustanovu – Grkokatoličko sjemenište. No grkokatolički vladika je u razgovoru shvatio da “jeromonah Ante” koji je tvrdio da je “boravio” u pravoslavnom manastiru Prvina Glava zapravo ne zna ni Oče naš, ni Načalo obično ni riječi staroslavenskoga. Kako grkokatolici i pravoslavni ipak nisu bili u nekim lošim odnosima tako je križevački vladika poslao u pravoslavni manastir svog izaslanika s molbom tamošnjem monaštvu da mu dadnu podatke o “jeromonahu Anti”. Dakako monasi u Prvinoj Glavi nikada čuli nisu za “jeromonaha Antu”. Vladika je nakon izvješća svog svećenika brzo zaključio slučaj “jeromonaha Ante”. Ovaj smiješni ali stvarni slučaj iz povijesti Križevačke eparhije svjedoči koliko su komunističke vlasti bile slabo upućene kada su svoje agente pokušale infiltrirati u središnje crkvene institucije Križevačke eparhije. Oni su potpuno promašili obred misleći da je Križevačka eparhija latinska biskupija pa će “Ante” lako proći. Ako su već promašili obred, mogli su komunisti barem neko ime promijeniti, ali Ante iz manastira Prvine Glave isto je kao da netko kaže fra Savo iz samostana u Ljubuškom – pa to bi i svaki laik bolje osmislio.