Istina kao lijek za duhovnu dušu

Istina kao lijek za duhovnu dušu

Istina kao lijek za duhovnu dušu

Iz emisije prof. Tomislava Ivačića Gospodine nauči nas vjerovati

Istina je drugi transcedental. Što je to istina? Kako u filozofiji, u ljudskom razmišljanju i djelovanju, tako isto u objavi. Isus kaže: ‘Ja sam istina’. On kaže: ‘istina će vas osloboditi’. Katekizam Katoličke Crkve kaže: ‘Vjerovati znači držati za istinu sve što je Bog stvorio’. Držati za istinu. Prema tome vjera i u vjeru ulaziš kad si u istini. Isus kaže tko je od istine sluša moju riječ i istina će ga osloboditi. Istina oslobađa. S druge strane filozofija kaže, istina je slaganje uma i stvarnosti. To znači ako ti kažeš: ‘Gle, ovo je kuća i ako poslije vidiš da zaista je to znači slaže se da je istina to što si rekao. Ako ti kažeš ovo je moj auto i ako to zaista jest i ti imaš ključ od njega onda je to istina. Ako ti kažeš ovo je moj grad i zaista se zna tu si rođen, tu živiš onda je to istina. Suprotno istini je laž. Laž je manjak istine. Laž je dakle praznina. Kad lažeš tada si ti u praznini. I tada si ušao u zlo. I tada ti zlo može nanijeti neizmjerno puno bolesti, stradanja, izranjenosti. Istina je dakle punina. Laž je praznina. Istina je zdravlje. Laž je bolest. Sjetimo se da Isus kaže da je đavao lažac i otac laži i time ubojica ljudi. Zamislite, laž ubija, a istina oživljava, oslobađa. Pokušajmo samo malo razmisliti pa što je to onda istina. Istina je sve ono što postoji. To je sve ono što je Bog stvorio. I sve ono što postoji to je dobro. I zato je sve to što postoji istina. To znači ako hoćeš da u tebi bude dobrota onda ti moraš ući u istinu. U tebi se ne smije događati dakle laž. U tebi se ne smije događati sumnja. Tamo gdje nisi siguran da je nešto istina to ostavi slobodno jer to te neće osloboditi. U što sumnjaš počni kritički razmišljati i istraživati dok ne dođeš do toga je li to istina ili laž. Svijet je pun istine i laži. U svakom čovjeku se nalazi i istina i laž. I zato svi smo mi teški bolesnici. Zašto? Jer istina je stvarnost. To je ono što postoji. Što mi onda spoznajemo da postoji. Prema tome istina je dobrota, to je ono što jest. Sve ono što jest je dobro. I to je tvoje zdravlje. Dok si ti u istini ti si zdrav. Čim si u laži ti si teški bolesnik. Istina će vas osloboditi. Istina je dakle jedna čudesna stvarnost u kojoj moramo znati što se zapravo događa tu. Kad Isus kaže da treba vjerovati u Njegovu riječ i da je On istina onda ti treba uzeti jako ozbiljno. Isus kao Bog ne može nikad lagati. Isus kao Bog je samo istina. Kao Bog on je stvorio sve. Prema tome on poznaje sve, on drži sve. Zato je u Njemu sve prisutno. Kroz Njega i u Njemu ćeš spoznati svijet i prirodu. I zato je Isus mogao sve zato što je On stvorio sve, zato što On pozna sve, zato je mogao činiti čudesa i umnožiti kruhove i uhvatiti ribe i na stotine načina liječiti sve moguće bolesti itd. Sve je mogao. I zato vjerovati u istinu, u Isusa vjerovati, znači vjerovati i istinu, to znači da postaješ gospodar prirode, a ne rob. Ulaziti sve više u društvo s Isusom, hvatati Njegove informacije iz Svetog pisma, iz evanđelja znači postajati vrhunski znanstvenik. Dobiti informacije za koje si siguran da su istina, da su stvarnost, da to postoji, da je to tako. Onda je to lijepo živjeti.
Sjetimo da je Isus hodao po vodi. Pitamo se kao je to mogao. Zato što je istina. On poznaje što je to voda. On zna sastav vode. On zna energiju vode. On zna sve. On zna da duh drži tu energiju, tu vodu. I zato je mogao ovladati vodom i hodati po njoj. Jer gledajte zanimljivo kad ga je Petar vidio kako hoda po noći po vodi: ‘Gospodine, zapovijedi mi da ja mogu do tebe doći.’ Isus kaže: ‘Dođi Pero’. I Petar skoči iz barke u kojoj su bili apostoli i on hoda do Isusa. Dok je vjerovao on je hodao po vodi kao Isus. Jer vjerovati znači držati za istinu sve ono što je Bog rekao. Prema tome dok je držao za istinu onda je istina bila to da on može hodati po vodi jer je to Bog njemu rekao. I zato je hodao. Ali čim je posumnjao i nije više gledao u Isusa i Njegovu riječ više nije držao nego gledao u vodu i pomislio: ‘pa to je voda, ne mogu ja hodati po njoj’ tad je potonuo. I tad je viknuo: ‘Gospodine, spasi me!’. A Isus mu kaže: ‘Malovjerniče’. Čovječe male vjere zašto si posumnjao? Dakle, istina je ono što od nas traži da potpuno srcem i dušom prionemo uz nju. I zato kad čitaš Sv. pismo, kad Isus tamo kaže: ‘Molite i dobit ćete’. Da li si ikad razmišljao da li čitavim srcem prihvaćaš to ili misliš: ‘A Isuse molio sam sto puta pa ništa nisam dobio’. Da li si ikada čitavim bićem kao Petar kad je skočio iz barke i hodao po vodi, da li si ikad tako pomislio: ‘Ako ja sam molim, Isus je rekao da ću dobiti. Idem moliti.’ Zar ne da ne. I tu je naš problem. I kad Isus kaže oprostite i bit će vam oprošteno. Zamisli, kad ti oprostiš tebi se stostruko vraća. Ti bivaš slobodan, nevin i čist. Kad ti nekome oprostiš sigurno dolaziš u nebo. Zamislite kolika je to ljepota. A da li tako razmišljamo? Ili kažemo on je meni napravio to i to zlo. Ne, neću ja njemu oprostiti. Ne. Onda mrzimo, ogovaramo. Razaramo sebe još gore. O kako smo naivni. Samo kad bi bili svjesni kad ja oprostim meni je oprošteno. Zamislite ne moram se kajati, ni ići na ispovijed, ni išta drugo, meni je oprošteno. Ja sam čist. Slobodan za nebo. Bog je u meni i ja u Bogu. Zato što sam oprostio. Zašto sam zato čist? Zato što sam tada kao Bog. Bog oprašta, Bog uživa u praštanju. I zato kad ja praštam ja ulazim tamo gdje je Bog. Dakle kao što je Petar vidio Isusa kako hoda po vodi, onda je rekao: ‘Gospodine, daj da i ja tako mogu’. Isus kaže: ‘Dođi’. I zato što je vjerovao, dakle gledao kako Isus hoda tako je sad mogao on. Kako Bog Isus hoda tako je čovjek Petar mogao hodati. To je vjera.