Grkokatolička župa kao živa molitvena zajednica
Svaka župa mora brinuti za duhovni rast svih svojih članova. Uz redovito bogoslužje i vjeronauk tj. vjersku poduku potrebno je posebnu pažnju posvetiti i molitvi zajednice. Pitamo li se ikada kako zajednica župljana zajednički moli izvan redovitog bogoslužja. Zajednička molitva svakako povezuje članove župe i učvršćuje ih u zajedničkom hodu prema punini vjere. Što se može u današnjem vremenu učiniti da bi postigli unutrašnji sklad zajednice preko molitve? U prvome redu potrebno je poticati vjernike ili župljane na istinsku molitvu živome Bogu. Taj poticaj svakako dolazi od župnika koji je duhovni pastir svojoj zajednici. Zajednička molitva župljana mogla bi se organizirati primjerice za one članove župe koji su potrebiti posebnog Božjeg milosrđa jer su pogođeni bolešću ili nekim drugim oblikom duhovnog nemira. Bog želi da u župi vlada sklad i zajedništvo a do toga se dolazi upravo po zajedničkoj molitvi. Ako primjerice jedan član župe padne pod utjecaj zloga onda je ostatak župe dužan svojom molitvom izvuči posrnuloga iz kanđi zla. Ne može se protiv zla boriti oružjem ovoga svijeta, samo se zajedničkom molitvom možemo oduprijeti svim lukavstvima koje pred svakog vjernika stavlja neprijatelj čovjeka.