Čudotvorna ikona Krista potiče nas na molitvu iz srca
Moleći se pred ovom ikonom Gospodina Isusa Krista monahu Siluanu Atonskom obratio se sam Spasitelj. Nije to bila neka halucinacija već stvarni i realni susret ovozemaljske i nebeske stvarnosti kojeg, budimo realni, nije lako razumski objasniti. A zašto i bi razumski objašnjavali ono što se ne može dokučiti našom ograničenošću. Jedno je sigurno da se takvi događaji ipak ne događaju svaki dan. Nakon smrti Siluan je proglašen svecem a ikona pred kojom se zbio događaj danas se čuva u jednom manastiru u Grčkoj. Zašto je jednog skromnog monaha Gospod iz vječnosti nenadano nagradio najvećim darom, zašto mu je time dao najveću čast i blagoslov koju jedan smrtnik može doživjeti za svog zemaljskog života? Na ovo pitanje nema odgovora. Gospod se javlja kome On hoće i kada hoće. Doživjeti stvaran i realan susret sa Kristom iskustvo je s kojim se ništa ne može usporediti. Nije Siluan tražio taj dar, nije od toga kasnije niti pravio unosan biznis, ostao je i nakon tog božanskog iskustva vjerodostojan svom životu kojeg je i do tada živio. Pouka iskustva sv. Siluana Atonskog veoma je jednostavna a ona se svodi na to da kršćanin treba istinski srcem moliti. Isus vidi naše srce, vidi sva naša djela, vidi u ostalom je li molitva upućena Njemu iz srce ili radi puke formalnosti. Iskrene molitelje Gospod nagrađuje divnim djelima, daje im razboritost i duhovni napredak, daje im svoj mir u vrtlogu svakodnevnih nemira. Čudotvorna ikona Krista pred kojom se molio sv. Siluan potiče i nas da upremo pogled u Nazarećanina, da gledamo njegove blage oči i da mu se molimo iz srca. Mi se uostalom molimo živom Bogu, a ne ikonama i kipovima. Siluanu nije govorila drvena ikona nego stvarna Osoba koju ta ikona predstavlja. Moramo biti sigurni da nas On zaista čuje, a one koje On odabere njima se i javlja. Siluan je bio jedan od tih.