Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte (Iv 14,11)
Vjerovati da je Isus iz Nazareta zaista Sin Božji zahtjev je kojeg nije nimalo lako ispuniti. Kako ćemo razumom dokučiti da je nevidljivi Bog iz Vječnosti učinio da se njegov Sin utjelovi među ljudima? Prvo, kako ćemo uopće prihvatiti mogućnost Božjeg utjelovljenja kad je On kroz tolika tisućljeća bio sakriven ljudskim očima? Od jedanput Njegov Sin se utjelovio u židovskom narodu. I utjelovljeni Bog stoji pred ljudima, s njima razgovara, jede i veseli se ali i plače. Znači pokazuje sve ljudske karakteristike. Pa ipak to nije tek običan čovjek Isus, to je ujedno i utjelovljeni Sin Božji. Kada mi sada nakon dva tisućljeća promišljamo o tom nevjerojatnom događaju Božjeg utjelovljenja postavljamo si onako ljudski jedno pitanje: što bi mi mislili da smo se nalazili u to vrijeme u blizini Isusa iz Nazareta? Bismo li mi olako prihvatili činjenicu da je On zaista Sin Božji ili bi na razne načine preispitivali njegovu vjerodostojnost. Svakako da bi mnogi bili sumnjičavi baš kao što su to bili oni ljudi sa kojima je Isus živio. Isus je veoma dobro znao da je ljudima teško prihvatiti Božansko utjelovljenje zato im je dao savjet u rečenici: “Ako ne inače, zbog samih djela vjerujte” (Iv 14,11). Zaista bez djela koja je sam Isus činio bilo bi teško povjerovati da je On zaista Bog.