Ako Bogorodica želi i u zimi će ruže cvasti
Ponekad se mi vjernici previše uzdamo u svoje vlastite duhovne snage. Pa i sami svećenici. Mislimo da možemo postići velike rezultate svojim snagama. Uistinu svojim snagama i darovima možemo ostvariti puno ali unatoč svim pastoralnim i drugim uspjesima ipak si svakodnevno postavljamo pitanje: Ne tražimo li mi u svom životu zapravo nešto dublje, nešto duhovnije? Negdje u tišini i skrovitosti vlastitog srca kao da želimo dublje proniknuti u misterij vjere i nadnaravne stvarnosti. I u Žumberačkom vikarijatu želimo promišljati o mističnim događajima koje nam je Bog darovao kao pomoć u snaženju naše osobne vjere. Možda će nam na tom putu produbljivanja vjere pomoći i iskustvo jednog biskupa kojemu je jednog dana u ured stupio skromni seljak s porukom od Bogorodice. Razumije se da je biskup bio skeptičan i tražio je od seljaka da mu donese od Bogorodice znak da Ona želi da joj se sagradi crkva na tom i tom mjestu. Nakon izvjesnog vremena seljak je opet bio u biskupovom uredu. Bila je zima, mjesec prosinac. Kao što svi znamo u to vrijeme nema cvijeća. Kada je seljak stupio pred biskupa odmotao je pred njim svoj ogrtač u kojem su bile svježe ubrane ruže, a na ogrtaču ljudskom rukom nenaslikana slika One koja je tražila da se sagradi crkva. Bila je to Gospa od Guadalupe. Biskup je od šoka odmah kleknuo i započeo molitvu “Zdravo Marijo”. Ubrzo je biskup bio potpuno svjestan milosti da je njegovu biskupiju pohodila sama Nebeska Carica. Majka Gospoda i Boga našega Isusa Krista koja je živjela stoljećima prije, a sada je bila realno prisutna tu u njegovoj biskupiji. Sigurni smo da Bogorodica može pomoći i u obnovi naše vjere. Molimo za Njezinu prisutnost i u našem Vikarijatu i u svakoj obitelji.