Židovski vjernici nisu shvatili da je očekivani Mesija bio Isus iz Nazareta
Često puta nama se u svakodnevnom razmatranju evanđeoskih spisa postavlja pitanje; zašto Židovi nisu prihvatili Isusa kao obećanog Mesiju? Kroz čitav Stari zavjet provlači se nit koja navješćuje dolazak Mesije. Tko je on trebao biti i što je trebao učiniti prema židovskom shvaćanju? Po svemu sudeći jedan dio Židova bio je krajnje vjeran Bogu. To se zaista ne može osporiti. Najvjerniji su obdržavali sve propise što je uključivalo redovitu molitvu, poštivanje Zakona, post, milostinju i posjećivanje Hrama ili sinagoge u kojima su se tumačili sveti spisi. Upravo u tumačenju svetih spisa treba tražiti razlog koji je doveo do odbacivanja Isusa iz Nazareta kao obećanog Mesije. Naime slušajući svakoga tjedna u sinagogi ili Hramu o Kralju mesiji, Proroku mesiji ili Velikom svećeniku mesiji, kroz vrijeme se stvorilo i određeno mišljenje među židovskim vjernicima. Po tom mišljenju Mesija bi svojim dolaskom oslobodio Židovski narod od svih neprijatelja, on bi posredovao između Boga i naroda, i on bi od Boga dobio vlast, čast i moć koja će zauvijek trajati. U vrijeme Isusova javnog djelovanja upravo je takvo mišljenje prevladavalo među Židovima vezano za Mesiju. Izuzetak od ovakvih prevladavajućih mišljenja činila je skupina okupljena oko Ivana Krstitelja koja je smatrala da će očekivani Mesija doći suditi narodu za sve njihove grijehe. Svima je dakle bilo zajedničko da su očekivali Mesiju ali nitko u stvarnosti nije znao potpuno opisati lik tog Mesije. Kada se među njima pojavio Isus iz Nazareta, koji po ničemu izvanjskom nije odskako od prosječnog Židova, nitko nije mogao zaključiti da je upravo On očekivani Mesija. Za Židove Isus na izvanjsku nije bio kralj, ni veliki svećenik ni prorok već jednostavno sin Josipa i Marije iz Nazareta, Da sumiramo, bio im je preobičan za Mesiju i zato ga nisu prihvatili. Očekivali su sasvim nešto drugo. Zapravo Židovi, pa i oni istinski vjerni, su sami tijekom vremena stvorili u svojim percepcijama lik mesije kakvog bi željeli. Isus im se dakle nije uklapao u tu koncepciju i nastavili su živjeti u svojim zamišljenim mesijanskim očekivanjima, koja zapravo nikada nisu niti bila realna. Osim problema oko poimanja lika Mesije kod onodobnih židovskih vjernika postojao je još jedan problem. Naime za Židova je bilo neshvatljivo pa u konačnici i neprihvatljivo da je Bog trojstven. Nikako nisu mogli prihvatiti, a mnogi židovski vjernici ni dan danas ne prihvaćaju da je njihov sunarodnjak Isus iz Nazareta bio Božji Sin, utjelovljena Druga Božanska osoba. Evanđelist Ivan, koji je boravio u Isusovoj blizini, je to svojim židovskim sunarodnjacima pokušao protumačiti u rečenici: ” I Riječ tijelom postade i nastani se među nama i vidjesmo slavu njegovu – slavu koju ima kao Jedinorođenac od Oca – pun milosti i istine” (Iv 1, 14).