Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara…
Na blagdan Ulaska Gospodnjeg u Jeruzalem tj. na Cvjetnicu čita se u grkokatoličkim crkvama Evanđelje po Ivanu 12, 1-18. Među ostalim tu se govori o tome kako je Isus šest dana prije Pashe boravio u malom mjestu Betanija gdje je bio gost na večeri kod Marte, Marije i njihovog brata Lazara. Kako čitamo u evanđeoskom odlomku Isus nije na večeru došao sam s njim je tu bio i Juda Iškariotski a vjerojatno i ostali učenici. I dok je trajala ugodna atmosfera u radosti i zajedništvu Isusu je pristupila Lazarova sestra Marija te mu pomazala noge dragocjenom narodovom pomasti. Taj čin izazvao je Judu Iškariotskog na reakciju. Evanđelist Ivan koji je vjerojatno sve to gledao i kasnije zapisao citirao je Judine riječi s te večere: Zašto se ta pomast nije prodala za trista denara i razdala siromasima? Eto našao se jadni Juda poučavati samog utjelovljenog Boga kako se treba moralno ponašati. Sada bi mu onako ljudski gledajući Isus mogao odgovoriti: Pa što se ti imaš javljati kad ionako potajno kradeš iz zajedničke kese (Iv 12, 6). Isus je dakako znao da je Juda najobičniji kradljivac, ali ga ipak nije želio pred svima javno poniziti. Kao da mu je želio donekle sačuvati dostojanstvo. Zato mu je i rekao onako blago: Pusti je, neka se to izvrši za dan moga ukopa. Ipak ne treba maknuti oči sa lika tog nesretnika Jude koji je bio u fizičkoj prisutnosti samog Boga a ipak je djelovao protiv njega. Kolika je samo dubina ljudske iskvarenosti vidljiva na Judinom primjeru, jede i pije s Njim a izdaje ga. Zaista nije zaslužio drugačiji završetak nego da je visio na grani. Pouka evanđeoskog izvještaja na Cvjetnicu mora biti ta da uvijek budemo svjesni da i među samim apostolima ima jedan izdajnik. Jedan koji nije dostojan biti u apostolskom zboru i kojega je uskoro zamijenio moralniji, i neiskvareni učenik koji nije dijelio “moralne savjete” Isusu kao Juda u Betaniji. To je pouka evanđelja; tko nije istinski apostol i koji stalno vodi brigu oko škuda, na Judin način – dakle potkradajući zajedničku blagajnu za svoju korist, taj je daleko od pravog Isusovog apostola i tom je namijenjena Judina sudbina. Ipak ostavimo danas jadnog Judu, taj nesretni lik ledenog izraza lica koji se ne zna veseliti i koji se iznevjerio apostolskoj službi, da broji svoje posljednje dane, a mi radosni upravimo pogled na onu divnu dječicu, na one vjerne majke i očeve koji su pohrlili Isusu u susret kada je na magarčiću ujahao u grad Jeruzalem. Radujmo se jer za nas dragovoljno na muku i smrt odlazi Isus Nazarećanin.