Zajednički rad svećenika i redovnica daje izvrne rezultate u grkokatoličkim župama u Makedoniji
Broj prvopričesnika u pojedinoj grkokatoličkoj župi odavna je mjerilo uspješnog pastoralnog rada. Ukoliko u određenoj grkokatoličkoj župi ima prvopričesnika to je znak da župa živi aktivno i da se duhovne osobe bave svojim prvotnim zadatkom a to je vođenje vjernika prema Kristu. Ovih dana stižu lijepi primjeri takvog uspješnog rada iz Makedonije. U grkokatoličkoj župi Uspenija presvete Bogorodice u mjestu Nova Mala protekle nedjelje 27. svibnja 2018. održana je Prva pričest za dvanaest vjeroučenika. Posebno valja istaknuti zajedništvo svećenika i redovnica koji svojim primjerom svjedoče kako djecu i mlade treba odgajati u vjeri. I dok promatramo duhovni razvoj Grkokatoličkog egzarhata u Makedoniji pitamo se kako je primjerice razvijen pastoral djece i mladih u nekim drugim grkokatoličkim eparhijama gdje vlada puno bolje materijalna situacija? Brinu li se svećenici i redovnice o djeci i njihovom vjerskom odgoju ili su neke druge teme važnije od brige za najmlađe. Nije ni čudo da u nekim gradskim grkokatoličkim župama, unatoč velikom broju djece u godini dana nema niti jednog prvopričesnika, kada je svećenicima i redovnicama u tim župama važnije vrijeme posvećivati besmislicama kao što je rasprava o tome gdje će se koje krovište popravljati, i gdje će se obnoviti koja fasada. Krovišta, fasada i crkvenih objekata će svakako biti i bez pretjerane brige duhovnih osoba ali vjernika bez sustavne i organizirane duhovne skrbi zasigurno neće biti. Bog nas poziva da svoj pogled svrnemo na odgoj najmlađih i da ih odgajamo u vjeri. No đavao, stari naš neprijatelj svakako ne želi raspravljati o duhovnom odgoju djece, on radije duhovnim osobama stavlja na repertoar građevinske teme. Da on primjerice vodi sastanak svećenstva on bi sigurno rekao: “E sad ćemo raspravljati gdje će se staviti koja nova fasada i krovište”, kao da je to nekakva bitna duhovna tema za svećenike, a o onom bitnom tj. o vjeronauku dakako taj na sastanku ne bi prozborio niti riječi – to je demonska logika starog lukavca koji se koristi taktikom da nebitno stavlja u sferu bitnoga. Bavite se vi svećenici građevinskim poslovima i zapostavite vjerski odgoj djece – pa će zloduh likovati. Imat ćete lijepe crkve ali prazne bez djece u njima, imati ćete lijepu zgradu sjemeništa ali bez bogoslova. To đavao i “njegova ekipa” i želi, njihov je cilj iznutra mrtva Crkva, a izvana obnovljene zgrade. No stari zavodnik mora znati da su njegova djela prozirna i da je jasno kamo streme. Mi ipak nismo građevinski inženjeri ili ti ga “nadzornici građevinskih radova”. Mi smo navjestitelji Isusa Nazarećanina uskrslog. Mi želimo živu Crkvu punu djece i mladih. Tu istinu svećenici i redovnice u svim eparhijama trebaju prenijeti najmlađima, upravo onako kako to lijepo i u zajedništvu čine svećenici i redovnice u makedonskom Grkokatoličkom egzarhatu. Konačno, najveći je uspjeh svake duhovne osobe kad djecu privodi Kristu putem euharistijskog zajedništva.