Uzmi svoj križ i kreni za mnom
U našoj ljudskoj prirodi jest da na svaki način pokušavamo izbjeći križ. Kad u životu Bog pred nas stavi križ onda činimo sve da ga izbjegnemo. Ako baš ne moramo ne bi ga nosili, ali bi svakako i dalje ostali kršćani barem za one koji nas gledaju izvana. Volimo davati lijepu sliku o sebi zar ne? E, ali tako ne ide. Ukoliko zaista želimo biti vjerodostojni Kristovi vjernici onda ne možemo i ne smijemo izbjegavati križ. A što je to naš svakidašnji križ? Prije svega to je naša ljudska narav koja se ne želi promijeniti i prihvatiti Kristova životna pravila. Najteže je nositi križ vlastite osobnosti. Najčešće bi oni koji izbjegavaju svoj križ najradije promijenili cijeli svijet. Mijenjali bi druge ali sebe nikako ne. No što se događa ako mi ipak prihvatimo uzeti taj križ koji nam Bog daje? Događa se potpuna promjena ljudske duhovnosti. Više ne smatramo križ mukom već ga uzimamo otvorena srca gledajući u njemu tek privremenu teškoću.
Možda je na ovome mjestu dobro postaviti i slijedeće pitanje: nismo li zapravo više slobodni ako dragovoljno uzimamo križ nego li ako nas zarobljuje naša ljudska narav koja bježi od križa i koja nam ne dopušta slobodu uzimanja teškog križa? Zapravo je prihvaćanje križa prihvaćanje duhovne slobode koja je sakrivena duboko u nama. Stojimo danas na Veliki Petak zamišljeni nad svetim Evanđeljem koje nam prikazuje Isusa kako nosi svoj križ. Gledamo u tišini lice Učitelja koji hoda ulicom Jeruzalema i nosi drvo na svojim leđima. Šutke promatramo Njegove oči, gledamo Njegovu ruku koja se drži za hrapavo drvo križa i pitamo se što bi mi učinili da smo stajali među ljudima pokraj kojih je prolazio? Da, pitajmo se danas potpuno slobodni što bi mi za Njega učinili… Možda bi samo pognuli glavu i usmjerili pogled u kameni pod ulice dok On sa svojim križem ne prođe pokraj nas, a onda bi nastavili život kao i prije toga. Veliki Petak usmjerava naš pogled na Učitelja koji se žrtvuje i na taj nam način daje primjer da i mi činimo isto. Nekad ni mi sami ne shvaćamo da velike sreće i Uskrsa nema ako prije toga nije prethodila teška muka, razapinjanje i smrt. Ako kao vjernici čvrsto vjerujemo da će iza patnje i boli doći uskrsnuće onda vedra srca i mirne duše prihvatimo Učiteljev savjet satkan u riječima: Uzmi svoj križ i pođi za mnom.