„Isus onda, ponovno potresen, pođe grobu. Bila je to pećina, a na nju navaljen kamen. Isus zapovjedi: “Odvalite kamen!” Kaže mu pokojnikova sestra Marta: “Gospodine, već zaudara. Ta četvrti je dan.” Kaže joj Isus: “Nisam li ti rekao: budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju?” Odvališe dakle kamen. A Isus podiže oći i reče: “Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.” Rekavši to povika iza glasa: “Lazare, izlazi!” I mrtvac iziđe, noge mu i ruke bile povezane povojima, a lice omotano ručnikom. Nato Isus reče: “Odriješite ga i pustite neka ide!” (Iv 11, 38-44)
Građanska kalendarska godina podjeljena je prema mjesecima, tjedima i danima. Tako je podjeljena i crkvena godina ciklički prema blagdanima. U istočnim crkvama početak godine ravana se prema judaističkoj Novoj godini koja počinje početkom mjeseca rujna. Vrijeme prije najvećeg kršćanskog blagdana Uskrsa označeno je četrdesetodnevnim postom. Subota šetoga tjedna Velikoga posta posvećena uskrišenju pravednoga Lazara, Isusova prijatelja u mjestu Betaniji nadomak Jeruzalema. Slavljenje uskrišenja pravednoga Lazara u subotu prije Cvjetne nedjelje poseže od prvih stoljeća kršćanstva a u IV. stoljeću na Istoku to je već dobro poznat i ustaljen blagdan o kojem nam piše hodočansnica Eterija opisujući procesiju u kojoj su episkop Betanije, svećenici i monasi posjetili kuću Lazarevu koja je udaljena od Jeruzalema dvije milje i usput su pohodili crkvu koja je podignuta na mjestu gdje je Marija, sestra Lazareva susrela Gospoda Isusa Krista.
Uskrišenje Lazara podsjeća na Uskrsnuće Isusovo gdje on dolazi pred pećinu na koju je navaljen ogromni kamen i zahtjeva da se taj kamen ukloni . Lazarove sestre ne želeći da mrtvo Lazarevo tjelo zaudara, odvraćaše Isusa od toga. Nakon što su uklonili kamen zapovjedi Isus Lazaru da ustane i on iziđe iz svojeg groba. Cijeli ovaj evanđeoski tekst prikazan je i na ikoni uskrišenja Lazara gdje Krist uz prisustvo mnoštva naroda te Lazarovih sestara, Marije i Marte, moli Oca nebeskog da uskrisi Lazara. Isus Krist svojom molitvom uskrišava pravednoga Lazara i još jedanput pobjeđuje smrt. Kako jedan crkveni otac kaže: „Gospod naš Isus Krist nekoliko puta se sukobi sa smrću prije nego li joj se i sam predao te je pobjedio jer je Jairovu kćer oteo iz ruku smrt, mladića iz Naima otrgnuo je iz zubi smrti, a pravednoga Lazara isčupao je iz same nutrine smrti“. Pravedni Lazar nakon uskrišenja nastavio je svoj život na otoku Cipru gdje je bio i episkop te je proživio još 30 godina.
Gospod naš Isus Krist na zemlji je učinio puno čuda koja su trebala u ondašnjim ljudima otvoriti zaspale oči vjere i prepoznati u njemu Spasitelja. Uskrišenje Lazara doprinjelo je da Isus Krist zbog svih tih čuda mogao triumfalno ući u Jeruzalem.
Neka ovo divno Kristovo čudo utvrdi i našu vjeru u Isusovo božanstvo jer je onaj koji je nakon četiri dana uskrisio mrtvoga Lazara, vječni život kako i sam reče: „ Ja sam uskrsnuće i život: tko u mene vjeruje, ako i umre, živjet će. I tko god živi i vjeruje u mene, neće umrijeti nikada.“ (Iv 11, 25-26.)
„ Na dokaz općeg uskrsnuća prije svoje muke, Ti si digao iz mrtvih Lazara, Kriste Bože. Stoga i mi, kao djeca, noseći pobjedne znakove, Tebi, pobjedniku smrti, kličemo: Hosana u visini! Blagoslovljen koji dolazi u ime Gospodnje.“ ( Tropar Lazarove subote, glas 1.)
„ Krist, koji je radost, istina, svjetlo i život sviju, objavio se onima na zemlji svojom dobrotom kao uskrsnuće svijeta. On postade slikom uskrsnuća, darujući svima božansko oproštenje.“ (Kondak Lazarove subote, glas 2.)