Sveti Andrijo moli Krista za sve naše vjernike
Dana 30. studenoga sveta Crkva slavi sv. apostola Andriju. I mi vjernici Žumberačkog vikarijata na osobiti način molimo se ovom dragom svecu. U davnini jedna naša crkva u Žumberku, u selu Kašt, bila je posvećena upravo prvozvanom apostolu Andriji. U svetom Evanđelju čitamo kako je Isus jednom prolazio uz Genezaretsko jezero. Svi mi koji smo boravili u Isusovoj zemaljskoj domovini znamo kako je to lijepi kraj. Mir, spokoj i lagani povjetarac kao da daju tom mjestu neku posebnu čar. I baš tu pokraj vode Isus je vidio Andriju i Šimuna. Njegov pogled zaustavio se baš na dvojici skromne braće. Onako ljudski sada si postavljamo pitanje: što su Šimun i Andrija prvo pomislili kad su vidjeli Isusa? Možda su pomislili evo još jednog našeg sunarodnjaka koji propovijeda po okolici Genezaretskog jezera. Ma gotovo smo sigurni da ni na kraj pameti nisu imali tko njih zapravo zove u službu. Bio je to sam utjelovljeni Bog. On koji je stvorio baš to Genezaretsko jezero i svaku ribu u njemu, On koji je i kamenje u vodi stvorio, sad se kao običan čovjek javlja pred dvojicom braće i odabire iz za veličanstveno djelo spasenja svih ljudi. Možemo li mi to uopće shvatiti ovim svojim ograničenim umom? Andrija je pozvan od samog Boga – licem u lice. Andrija je svojim vlastitim očima gledao u Isusa Krista, gledao je svojim očima utjelovljenog Boga. Ne znamo koliko je trajao taj susret Andrije i Isusa uz Genezaretsko jezero, ali jasno piše u izvještaju da je Andrija odmah nakon poziva krenuo za Isusom (Mk 1,18). Mogli bi zaključiti da je nakon susreta Andriji zauvijek promijenjen život. Apostolu je zapravo s tim susretom darovana milost spoznaje realne Božje prisutnosti. Taj blaženi osjećaj koji Bog daje ljudima koje izabire u svoju službu ispunjava osobe mirom i blagoslovom, a iznad svega ljubavlju za sve ljude. Andrija je svjedočio, nije mogao drugo nego govoriti istinu. A istina je da je Isusa, koji ga je pozvao dok je ribario na Genezaretskom jezeru, vidio nakon smrti živa i s njim razgovarao. Andriji vjerujemo.
