Strašni napad Ukrajinca iz Bosne na pokojne žumberačke svećenike Hrvate
Ničim izazvan izvjesni Pavle Holovčuk Ukrajinac iz Bosne u knjizi Materijali za istoriju Ukrajinaca u Bosni VII. izvršio je strašni napad na ugled i dostojanstvo pokojnih žumberačkih svećenika Hrvata. Gore spomenuti Ukrajinac iz Bosne u navedenom djelu str. 52 i 53 daje vlastiti komentar na sudski proces vezano za svećenika Mihajla Nikolu Kameneckog. Teško je razumjeti što je motiviralo izvjesnog Holovčuka da se u svojim komentarima okomio na pokojnog svećenika Danu Heraka te Franu i Zlatka Latkovića koji se sami ne mogu braniti od teških optužbi. S obzirom da je djelo tiskano i pušteno u javnost, a poradi zaštite dostojanstva pokojnih svećenika potrebno je dati osvrt na ono što je napisano.
1. U gore citiranom djelu (str. 52) autor donosi svoj komentar i piše: “Dane Herak došao je u Devetinu nakon hapšenja o. Kamenickog. Nije nastojao naučiti ukrajinski jezik, ni minimum kako bi mogao komunicirati sa starijim ljudima koji u to vrijeme nisu dobro znali tadašnji srpsko-hrvatski”. Ovdje treba kazati da izvjesni Holovčuk pokušava naruštiti dostojanstvo pokojnog svećenika Heraka stavljajući na njega optužbu kako nije namjerno nastojao naučiti ukrajinski jezik u župi koja mu je dodijeljena od strane Ordinarija križevačke eparhije. Po samoj logici stvari Ordinarij se trebao pobrinuti za svećenika koji govori ukrajinski jezik kojim govore grkokatolici Galicijani u BiH. Nije dakle bila obveza pokojnog svećenika Heraka naučiti ukrajinski jer nije došao u državu gdje je službeni jezik ukrajinski već je dužnost doseljenika prihvatiti jezik većine u državi u kojoj su doseljeni. Dakako zbog obzira prema vjernicima Ukrajincima nadležni ordinarij uvijek može na takove župe postaviti svećenika koji vlada istim jezikom. Svi koji su za života poznavali o. Danu Heraka vrlo dobro znaju da on nikada prema nikome nije imao nikakve predrasude te nije pravio nacionalne razlike. Stoga je optužba izvjesnog Holovčuka potpuno besmislena i podliježe svakoj osudi. Nažalost u djelu će trajno ostati zapisano upravo ono što je Holovčuk napisao o Heraku. Pitamo se je li jedan požrtvovni i marljivi žumberački svećenik kao što je bio pokojni Dane Herak, zaslužio da o njemu jedan Ukrajinac piše takove neistine?
2. Pišući o svećeniku Frani Latkoviću bosanski Ukrajinac Holovčuk piše u gore citiranom djelu str. 53. slijedeće: “Osobno sam čuo od Ukrajinaca u Banja Luci da je o. Latković, kao veliki Hrvat, bio lojalan vlastima “NDH” i znam primjer kada se nije želio miješati u to da intervenira kod ustaških vlasti za mladu Ukrajinku, koja je nakon optužbe za pomaganje partizanima završila u logoru Jasenovac”. Analizirajući ovaj Holovčukov komentar proizlazi da je o. Latković zapravo kriv za smrt jedne ukrajinske djevojke koja je završila u Jasenovcu. Do sada nikada nitko nije iznio tako teške optužbe za svećenika koji je tijekom II. Svjetskog rata spašavao bosanske ukrajince od raznih strahota i pogiblji. To mu je sada zahvala što ih je spašavao. Umjesto zahvale došla je optužba. Biti će zanimljivo, ukoliko se pokrene sudski postupak zbog klevete pokojnih žumberačkih svećenika, utvrditi istinitost svih navedenih optužbi kojima Holovčuk tereti pokojnog svećenika Franu Latkovića. U oči upada i Holovčukov navod kako je Latković bio “veliki Hrvat”. Nije sasvim jasno što bosanskom Ukrajincu smeta što je Latković bio “veliki” Hrvat. Pitamo se kakav bi to Hrvat trebao biti Latković da bi odgovarao Holovčukovim mjerilima? Možda mali ili najbolje nikakav! Ovako je, zaslugom bosanskog ukrajinca, zaslužni i brižni svećenik kao što je bio Frane Latković okićen umjesto lovorikama zahvale, teškim vijencom osude i optužbe. No teške optužbe treba i dokazati za što će biti prilike u budućnosti. Žumberčani inače dugo pamte kada ih netko bez razloga napada i vrijeđa.
3. U nizu optužbi na pokojne svećenike bosanski ukrajinac Holovčuk nije poštedio ni dostojanstvo pokojnog svećenika i velikog dobrotvora Zlatka Latkovića koji je bio sin svećenika Frane Latkovića. Spomenuti Holovčuk za Zlatka Latkovića piše da je “veliki antiukrajinac” (str. 53). Holovčuk dakle kvalificira Zlatka Latkovića teškim nacionalističkim optužbama koje su tiskane i proslijeđene u javnost. Na žalost Zlatko Latković se od takvih optužbi ne može braniti ali postoje hrvatski katolički svećenici i sav Hrvatski narod koji ima moralnu obvezu obraniti svog pokojnog svećenika kojeg grubo napada jedan bosanski ukrajinac. Napad na Zlatka Latkovića, koji je zbog hrvatske ideje bio osuđivan od komunističkog režima i bio utamničen, napad je i na sve domoljubne Hrvate.
Konačno, Bog pravedni i istiniti zna da su pokojni svećenici Dane Herak, Frane i Zlatko Latković za svog života činili dobro prema svojim bližnjima i da ne zaslužuju da ih bosanski ukrajinac nakon smrti vrijeđa i optužuje.
