Stavrofor o. Željko Pajić: U Velikom postu vršimo zapovijed ljubavi
Velika četrdesetnica
To je vrijeme pokore i posta, Crkva nas stoga potiče na savjesno držanje posta i nemrsa. Nažalost, post je riječ kojoj se mnogi vjernici rugaju jer žele biti tobože napredni i moderni. No istinski vjernik se na to neće obazirati. Bilo je, a i bit će na milijune ljudi koji su se držali posta i nisu zato umrli od gladi!
Zašto postimo? Ponajprije jer slijedimo primjer našega Spasitelja Isusa Krista. Postimo jer želimo dati zadovoljštinu za svoje grijehe i zloće kojima zaslužismo kaznu. Tijelo treba krotiti, učiti ga svladavanju. Stari su Grci znali da može postati čestit i u dobru stalan samo onaj koji sebe svladava, tako i mi kršćani možemo postati kreposni ako postom i svladavanjem obuzdamo strasti i zle sklonosti! Mi postimo još i zato da se pokažemo poslušnim sinovima i kćerima Svete Crkve. Stoga će vjernik nastojati koliko god je u njegovoj mogućnosti da u posne dane jede posna jela pa makar mu se tko i rugao. Poneki vjernik kaže: “Meso je jednako i u srijedu i u petak i u nedjelju, pa i sam Isus veli da jelo ne onečišćuje dušu”. To je svakako istina, ali dušu onečišćuje neposlušnost prema Svetoj Crkvi (zajednici vjernika) koja je donijela svoje propise, jer baš Isus napominje da treba slušati Crkvu!
Nijedan pametan čovjek neće nam zamjeriti ako postimo. On će nas dapače barem u srcu poštivati. Prvi kršćani postili su veoma strogo, pa zar današnji kršćanin nije u stanju obdržavati propisani post? Jako je važno da u ovo vrijeme velike četrdesetnice nije dovoljno samo uzdržavati se od pojedine vrste hrane. Važno je i praštanje kako nas je na to pozvalo evanđeosko čitanje siropusne nedjelje: “….kako vi oprostite drugima tako će i vama oprostiti Otac vaš Nebeski…” Stoga praštajmo jedni drugima!
Gospod naš Isus Krist prije svog javnog djelovanja otišao je u pustinju. Pustinja je ovdje simbol sabranosti na planu svake pojedine osobe i na planu zajednice. Prva i najvažnija poruka korizmenog početka jest shvatiti trenutak – “Ispunilo se vrijeme, obratite se i vjerujte evanđelju”. Čovjek koji je u svakom njegovom djelu potrebno je spoznati svaki smisao svega – kamo što smjera? Budući da čovjek svojim razumom ni svojom slobodom koja mu omogućuje da autonomno po svojim mislima gradi svoj svijet ne može nikad spoznati svu cjelinu sebe i svijeta! Stoga je Bog s ljudima uspostavio savez! Važno je zato u savjesti slušati Boga! Sada smo dakle u Velikoj četrdesetnici dužni razmisliti o svojoj vjeri, da li je to samo običaj naših starih ili je to istinski savez nas s Bogom! Koliko Boga slušamo? Ili pak želimo da Bog sluša nas!
Bog kao dobar otac svojom ljubavlju grli sva bića i otvara svima puninu dobra. Od nas traži da to primamo zahvalna srca, ali da time čime nas dariva i mi darujemo druge. Vjernik dakle mora vršiti zapovijed ljubavi! Najvažnija je u tome svijest da je čovjek čovjeku dar! Bog je svojim utjelovljenjem u osobi Isusa Krista pokazao put čovjekovog ostvarenja. Sin Božji je prije svog javnog djelovanja otišao u pustinju gdje se suočava s teškom problematikom ljudske egzistencije u vremenu. Iskušava ga sotona – lažac – lukavi! Sugerira mu privide kao i svakome od nas svakog dana. Svaki dan nam naime Đavao nešto zamamno nudi i pričinja nam se da je to ono pravo. Čovjeku se tako učini najboljim put užitka i ne misli što dolazi nakon toga! Isus naprotiv odbija napast i napasnika! U poslušnosti Bogu ocu pojavljuje se pred narodom i poziva: “Obratite se i počnite drukčije misliti i drukčije činiti, drukčije se ponašati! Vjerujte blagoj vijesti da vas Bog ljubi, budite djeca Božja!” To je naša duhovna perspektiva!
Stoga, neka posti oko suzdržavajući se oko znatiželjna pogleda, neka posti uho zatvarajući se pred taštim brbljanjem! Neka posti jezik i neka se čuva laži, proklinjanja, ogovaranja, ukratko zlih riječi!
Sveti Ivan Pavao II kaže: “Današnjem čovjeku često nezadovoljnom ispraznim i površnim životom, u traganju za istinskom radošću i ljubavlju, Krist pruža vlastiti primjer. Poziva svakoga od nas da ga slijedi.” Dakle, obnovljenom vjerom ponovno Kristu! Kristovim imenom se zovemo u svijetu, dužni smo zato Krista djelotvorno i vjerno ljudima svjedočiti!