Sa gay lobijem u Crkvi postupati po uzoru na umirovljenog papu Benedikta XVI.
Najnovija knjiga memoara umirovljenog pape Benedikta XVI. pod naslovom “Posljednji razgovori” biti će službeno objavljena 9. rujna 2016. godine. Nekoliko mjeseci uoči objavljivanja knjige u talijanskom časopisu Corrire dala Sera objavljeni su neki njezini dijelovi. Veliko zanimanje izazvali su dijelovi knjige u kojima papa Ratzinger otvoreno govori o pokušajima izvjesnog vatikanskog gay lobija da preuzme vlast u Vatikanu. Umirovljeni Papa ističe kako to nije nikakva tajna već činjenica koju ne treba skrivati. Nitko dakako ne ulazi u samu činjenicu što je netko homoseksualne sklonosti niti ga zbog toga tko osuđuje, ali dopuštati da unutar Crkve homoseksualne osobe pokušavaju donositi određene odluke i to u sferi moralnog to ipak nije prihvatljivo. Prema kazivanju trezvenog i razboritog Ratzingera radilo se o nekoliko veoma utjecajnih osoba u Vatikanu (4 ili 5 osoba čija imena ne navodi) koji su imali za cilj preuzeti ulogu u donošenju najvažnijih odluka u Crkvi. Papa nadalje ističe kako se radiol o o ozbiljnoj situaciji jer bi utjecaj takvih osoba mogao proizvesti raskol u Crkvi. Primjerice ukoliko bi takve osobe utjecale na donošenje važnih crkvenih dokumenata razumije se da bi njihove smjernice bile suprotne katoličkom moralu. To bi pak rezultiralo činjenicom da bi se ostatak Crkve usprotivio što bi dovelo do podjele unutar Crkve, a sve skupa bi pak imalo nesagledive posljedice za unutrašnje jedinstvo Katoličke crkve. Na sreću papa Ratzinger uspio je “razbiti tu mona ćnu skupinu” – kako se sam izrazio, te je dolaskom pape Franje trajno zadržano kormilo i stabilnost moralnog nauka u Crkvi. Primjer umirovljenog pape Benedikta XVI. mora se primjeniti i na svim crkvenim razinama osobito u biskupijama ili eparhijama. To konkretno znači da ukoliko neki dužnosnik unatoč upozorenjima biskupijskog ili eparhijskog svećenstva sustavno godinama promiče gay lobi unutar Crkve i pokušava na taj način oslabiti moralni nauk, treba bez straha od njegove privremene funkcije postupiti po primjeru Benedikta XVI. U svemu samo nije jasno kako ljudi koji pokušavaju potkopati moralni nauk Crkve, sami ne odstupe, kako bez imalo grižnje savjesti služe misu ili svetu liturgiju, čak štoviše oni još i propovijedi o moralu pokušavaju držati? To su zaista stvari koje nije lako objasniti zdravom razumu. Bogu hvala da imamo Benedikta i Franju koji svojom ustrajnošću čiste Crkvu. Neka ih Bog poživi da nastave svoj rad, a i mi im na tom putu pomozimo.