Propovijed metropolita hrvatskih grkokatolika uzoritog kardinala Bozanića na Stepinćevo 2017.

Propovijed metropolita hrvatskih grkokatolika uzoritog kardinala Bozanića na Stepinćevo 2017.
 

Propovijed metropolita hrvatskih grkokatolika uzoritog kardinala Bozanića na Stepinćevo 2017.

Blaženi Alojzije Stepinac je naš kompas da bi se znali orijentirati, rekao je kardinal Bozanić, te dodao: „Danas nam je u hrvatskom društvu, zbog odgovornosti pred novim naraštajima i budućnosti za koju želimo da bude oslobođena od ideoloških prepucavanja propalih utopija, potreban Stepinčev ključ za suočavanja s prošlošću

Zagreb, (IKA) – Središnje euharistijsko slavlje na blagdan bl. Alojzija Stepinca, u Stepinčevoj katedrali predvodio je zagrebački zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. U koncelebraciji su bili apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj nadbiskup Alessandro D’Errico, predsjednik HBK zadarski nadbiskup Želimir Puljić, umirovljeni đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić, sisački biskup Vlado Košić, križevački vladika Nikola Kekić, bjelovarsko-križevački biskup Vjekoslav Huzjak, gospićko-senjski biskup Zdenko Križić, zagrebački pomoćni biskupi Valentin Pozaić, Ivan Šaško i Mijo Gorski, te više od sto svećenika. Euharistijskom slavlju nazočili su i predstavnici javnoga, političkog, znanstvenog i kulturnog života Hrvatske i grada Zagreba.
Ovo je dan u godini u kojemu svojim zajedništvom, vjerničkim raspoloženjem i brojnom prisutnošću očitujemo da se kršćanska vjera ne može svesti samo na prihvaćanje neke velike ideje; da ona nije suglasnost i dogovor među ljudima o nekim pitanjima, nego ona je istinska novost, Božja novost koja preobražava ljudski život. Biti kršćanin znači susret i zajedništvo s osobom Isusa Krista i susret sa svjedočenjem svetih koji ulaze u naš život, rekao je kardinal na početku homilije, te istaknuo, kako je stoga na ovaj dan dirljivo doći u zagrebačku prvostolnicu, „koju od milja nazivamo i ‘Stepinčevom’, jer je zadnjih desetljeća dozrijevala svijest da ovaj dom naše nadbiskupijske obitelji, ali i dom svih hrvatskih vjernika u domovini i izvan nje, ne nose samo stoljetni stupovi, niti samo vrjednote koje su svjedočene u dalekoj prošlosti, nego svetost čovjeka koji je na današnji dan prije pedeset i sedam godina, ostavio trag svojih posljednjih zemaljskih riječi, pogleda i molitava; uzdaha, trpljenja i blagoslova”.

Kardinal je podsjetio na posljednje trenutke blaženikova ovozemnog života, te rekao „zrno je palo na zemlju, da bi donijelo obilat rod. Na današnji dan, dan pada zrna u zemlju, okupljeni smo oko njegovih zemnih ostataka kao plod nove prisutnosti blaženoga Alojzija Stepinca u našoj sredini. Ta je prisutnost niknula u vjeri koja proslavlja Gospodina, a mi u njoj osjećamo veliku utjehu. Blaženi Alojzije u Isusovome je Duhu bio potresen i suočavao se s pitanjem trpljenja, ali je shvaćao da je i to blagoslovljeni način Božjega djelovanja. Stepinčev primjer privlači, jer se u njegovu ponašanju i držanju, u njegovim riječima i djelima lako čuju Isusove molitve: ‘Oče, proslavi ime svoje!'”
Nadalje, propovjednik je naglasio kako je blaženik bio dionik otajstva Isusove kušnje i patnje. „S Isusom je živio djetinje pouzdanje u Gospodina, ponavljajući do zadnjega časa prihvaćanje Božje volje. Vrhunac je to do kojega bi trebala doprijeti svaka naša molitva”.
Ukazujući na riječi iz Prve Petrove poslanice, kardinal Bozanić je naglasio, kako od našeg blaženika učimo vrijednost trpljenja zbog pravednosti koja postaje vrjednotom blaženstva „Morali i trpjeti zbog svoje pravednosti, blago vama!” (1Pt 3,14).
Zar nije predivno vidjeti podudarnost Petrovih riječi s načinom na koji je postupao blaženi Alojzije?, upitao je kardinal, te podsjetio kako se u „Stepinčevim nastupima osjeća blagost, nastojanje da se pomogne, a da se pritom ne zaniječe i ne prešuti istina. Takav je bio i prema pojedincima i prema ustanovama i skupinama u društvu; takav je bio prema onima koji su iskazivali poštovanje i prema onima koji su bili ispunjeni mržnjom i nisu tražili dobro. Nadalje, Blaženik je u savjesti čuvao mir i ostao prepoznatljiv upravo po čistoći savjesti, upozoravajući da nam je u njoj darovan Božji glas. Ona pomaže ispitati razloge određenog postupanja i uskladiti ih s Božjim planom”, naglasio je kardinal Bozanić. U tom je kontekstu spomenuo govor bl. Alojzija pred komunističkim sudom, 3. listopada 1946. godine.
„Taj govor pred sudom ni danas ne gubi na aktualnosti. Vrijedno ga je ponovno čitati, jer nije to Stepinčeva samoobrana, nego optužnica nepravednog suda i onoga što se u komunizmu događalo. U njemu je sadržan Blaženikov iskaz za koje je vrjednote i zbilje živio, za koje mu se sudi i za koje je spreman svaki čas umrijeti, jer mu je savjest čista. Nadbiskup Stepinac bio je svjestan da se nije sudilo njemu, nego Katoličkoj Crkvi u Hrvatskoj. Stepinac je doveden na sud zato što je dignuo glas protiv vjerskog progona, što je ustao u obranu vjerskih istina, što je branio obespravljeni hrvatski narod. Naš je Blaženik pravedno, razborito, umjereno i hrabro ostao vjeran vječnim Kristovim načelima te postojan u ljubavi i obrani prava hrvatskoga naroda”, posvjestio je propovjednik.
No, upozorio je, kako što više s jedne strane je razvidnije njegovo djelo, s druge je strane očitija zaslijepljenost onih koji ne želeći se suočiti s istinom ponavljaju laži komunističke osude: ocrnjujući njega, Crkvu i hrvatski narod.
Stoga večeras molimo blaženog Alojzija za oslobođenje koje se događa prihvaćanjem istine o vlastitoj prošlosti, jer se, kako nam u Mariji Bistrici reče sveti papa Ivan Pavao II., u našem Blaženiku spaja cjelokupna tragedija koja je pogodila hrvatsko pučanstvo tijekom dvadesetog stoljeća, obilježena trima zlima: fašizmom, nacizmom i komunizmom. Blaženi Alojzije Stepinac je naš kompas da bi se znali orijentirati, rekao je kardinal Bozanić, te dodao „danas nam je u hrvatskom društvu, zbog odgovornosti pred novim naraštajima i budućnosti za koju želimo da bude oslobođena od ideoloških prepucavanja propalih utopija, potreban Stepinčev ključ za suočavanja s prošlošću. Što se dublje ulazi u okolnosti i činjenice vezane uz blaženog Alojzija, potvrđuje se ona sigurnost koju su vjernici očitovali u trenutku njegova pastirskoga služenja, njegova izvrgavanja sramoti, njegova sužanjstva i preminuća. Vjernička je to sigurnost, osjećaj za svetost koju Crkva živi kao svoj dodir i blizinu s Bogom što ne vara. Vjernički se puk nije dao zavarati tada niti ga se danas može prevariti. Iz dana u dan događaji potvrđuju da promicatelji neistine pokazuju svoje pravo lice i da laž nema trajnost. To narod osjeća, a taj se osjećaj može istančati ako se pročišćuje molitvom, žrtvom iz ljubavi i iskrenim traženjem istine. Sigurni smo da će Stepinčeva čista žrtva biti za dobro i na spasenje i onih koji ga ozloglašuju i koji pokušavaju održati laži u javnosti da bi stekli ili čuvali neki zemaljski probitak”.
Vjernicima, a posebno mladima kardinal Bozanić je ukazao na činjenicu, da je današnjem vremenu više od svega potrebna nada. „U hrvatskom društvu mi kršćani trebamo buditi pouzdanje, širiti pozitivno ozračje i samopoštovanje. Kao kršćani nikada ne smijemo izgubiti iz vida konačni cilj koji daje smisao i vrijednost životu te nudi sigurno i duboko nadahnuće za svakodnevno zalaganje u preobrazbi naše stvarnosti”.

Pri kraju homilije kardinal Bozanić je podsjetio i na nedavnu zahvalu Bogu za dvadeset i pet godina međunarodnoga priznanja naše hrvatske države. „Ako se dublje promotri, do osamostaljenja hrvatske države vodile su vrjednote koje su lako povezive s blaženim Alojzijem, vrjednote zajedništva, vjernosti, pouzdanja u Boga, nesebičnosti, žrtve. Dodajmo tomu da je blaženi Alojzije i u vrijeme komunističkoga totalitarnoga sužanjstva bio glas nade i znak slobode. Njegov je lik povezivao hrvatske ljude u domovini i u iseljeništvu, one koji su prognani i one koji su se u Hrvatskoj zalagali za slobodu čuvajući hrvatski vjerski, nacionalni i kulturalni identitet. Blaženi Alojzije bio je nadahnuće starijima da izdrže, a mladima da ne odustaju, nego da se s novim oduševljenjem zalažu za dobro svojih bližnjih u obnavljanju društva. Hrvatski su mu se branitelji često molili za zagovor; supružnicima je bio nadahnuće za življenje njihove vjernosti; nepravedno osuđenima, zlostavljanima i odbačenima utjeha u njihovim kušnjama. Blaženi Alojzije je svojim svjedočanstvom brojenim sjemeništarcima, bogoslovima, svećenicima, redovnicima i redovnicama, biskupima, bio poticaj za odgovor na Božji poziv, a ujedno je diljem svijeta prepoznat kao vjerni pastir i mučenik iz Hrvatske. U zatvorenosti totalitarističkih režima on je bio u žarištu mnogih institucija i medija u svijetu. On je bio odškrinut prostor suprotstavljanja nepravdi i nasilju protiv ljudskoga dostojanstva”.

Homiliju je kardinal zaključio riječima: „Baštinici smo Stepinčevog dara i plodova koji su nikli iz tog dara. Na mnogim su mjestima niknule mladice i pupoljci. Ne smijemo ih prepustiti hladnoći i nemaru. A nama, Crkvi je povjereno obrazloženje nade. Zato mi je drago da to obrazloženje nade večeras tako jasno očitujemo. Gospodine, ne dopusti da se ikada postidimo.
U ovoj svetoj misi zahvaljujemo i molimo za troje: za čistu savjest, za nadu i za blagoslov. Time zrači svetost blaženoga Alojzija Stepinca. Blaženi Alojzije, u zajedništvu s Presvetom Bogorodicom Marijom i svim svecima u nebu, moli za nas i za domovinu nam Hrvatsku”.

Nakon popričesne molitve, kardinal Bozanić je na grobu bl. Alojzija Stepinca izmolio molitvu za njegovo što skorije proglašenje svetim.

Euharistijsko slavlje pjevanjem je uveličao Zbor zagrebačkih bogoslova i Koralisti zagrebačke katedrale pod ravnanjem mo. Miroslava Martinjaka.