Povodom 70-te godišnjice smrti biskupa Janka Šimraka položen vijenac u ime Žumberačkog narodnog sabora
Na veličanstvenoj svečanosti koja je održana u nedjelju 26. lipnja 2016. u Grabru, a na kojoj je nakon dugih osam desetljeća ponovno obnovljen rad Žumberačkog narodnog sabora, na poseban je način istaknut lik zaslužnog križevačkog biskupa dr. Janka Šimraka. Prije svečane svete liturgije svećenici i vjernici u procesiji su pristupali spomeniku na kojem je uklesan lik biskupa Šimraka. U povodu velike žumberačke svečanosti članovi obitelji Šimrak ponosno su nosili vijenac i sliku svog rođaka. Općenito je među Žumberčanima običaj da najuža obitelj nekog biskupa nakon njegove smrti svjedoči o tome kakav je biskup za svog života bio prema članovima svoje obitelji, prema braći i sestrama ali i ostatku rodbine. Onaj koji je za vrijeme svoje biskupske službe bio uzoran zaslužuje veliko poštovanje koje je uostalom i viđeno protekle nedjelje u Grabru. Biskup Šimrak kojem sav Žumberak i grkokatolici i rimoaktolici Hrvati iskazuju poštovanje bio je moralni uzor unutar obitelji i familije, ali bio je i borac za interese Crkve u Hrvata općenito. Nije bio prikriveni podupiratelj južnoslavenskih unitarističkih ideja kao neki njegovi nasljednici. Posebno je važno istaknuti kako je dr. Šimrak zbog svojih jasno i javno izraženih hrvatskih nacionalnih stavova nailazio u određenim krugovima na velike poteškoće. Iz izvornih dokumenata onog doba saznajemo kako je dr. Šimrak imao probleme sa izvjesnom projugoslavenski orijentiranom gospodom kojima ideja o snažnoj zajednici hrvatskih grkokatolika nikako nije odgovarala. Žumberačko svećenstvo i narod i u vrijeme dr. Šimraka jasno su znali prepoznati tko želi dobro Žumberku i Žumberčanima a tko svirepo i prikriveno provodi južnoslavenski unitarizam unutar Crkve na štetu Hrvata grkokatolika. Zbog svojih stavova narod i svećenstvo podržavali su dr. Šimraka, a i danas 70 godina nakon njegove smrti iskazuju mu u Žumberku javno poštovanje. Nasuprot tome oni koji su zastupali ideje suprotne hrvatskoj Križevačkoj eparhiji i koji su stvarali kojekakvu jugoslavensku grkokatoličku eparhiju žumberački narod i svećenstvo nisu željeli vidjeti u svojoj blizini, niti su željeli da takvi sudjeluju na Žumberačkim narodnim saborima. Iz povijesti treba učiti da žumberački svećenici i narod pamte svoje velikane i podižu im spomenike ali ne zaboravljaju ni one kojima je od Hrvatske draža neka druga otadžbina. Našem žumberačkom vrlom sinu uglednom križevačkom vladici mons. dr. Janku Šimraku učini Gospode vječnuju pamjat!
Mirno nam počivaj mili naš vladiko Janko – tvoji te Uskoci nisu zaboravili!