Kanon pokajni
Pjesma 5.
Irmos: Božanskom svjetlošću svojom ozari duše onih koji ti s ljubavlju jutrom rane, molim, o Blagi, da upoznaju tebe, Riječi Božja, Boga istinitoga, koji iz tame grijeha sve pozivaš.
– Pomiluj me, Bože, pomiluj.
Sjeti se, jadni čovječe, kako si zbog svojih grijeha potčinjen lažima, klevetama, neumjerenostima, bolestima i teškim opačinama. Dušo moja grešna, jesi li to željela?
– Pomiluj me, Bože, pomiluj.
Dršću mi čula jer sa svakim od njih sagriješih: očima – gledajući, ušima – slušajući, jezikom – zlo govoreći: čitav se predah zlu. Dušo moja grješna, jesi li to željela?
Slava: Primio si bludnika i raskajanoga razbojnika, Spasitelju! Jedini ja ogrezoh u lijenosti grijeha i postadoh robom zlih djela. Dušo moja grešna, jesi li to željela?
I sada: Divna i brza pomoćnice svih ljudi, Majko Božja, pomozi meni nedostojnomu jer to želi duša moja.