Kanon pokajni
Pjesma 2.
Irmos: Nitko nije svet kao ti, Gospode, Bože naš, koji si proslavio vjerne svoje, o Dobri, i utvrdio ih na stijeni ispovijedanja prave vjere.
– Pomiluj me, Bože, pomiluj.
Kada se postave sudačke stolice na strašnom sudu ispitat će se djela ljudska po istini. Teško griješnicima kada budu poslani u mjesto muka. Znajući to, pokaj se dušo, za djela svoja.
– Pomiluj me, Bože, pomiluj.
Pravednici će se obradovati, a grješnici će zaplakati i nitko nam neće pomoći, već se nas djela naša suditi. Pokaj se stoga, dušo, za djela svoja.
Slava: Teško meni koji sam tako grješan i bezosjećajan da ni suza nemam, jer sam se onečistio djelima i mislima. Otrgni se sada od zemlje, dušo moja, i pokaj se za djela svoja.
I sada: Evo, Sine tvoj, Bogorodice, poziva nas i uči dobru od kojega ja grešnik stalno bježim, Ali, ti, Milostiva, izmoli da se pokajem za djela svoja.
Sjedalan, glas 6.:
Pomišljajući na dan strašnoga suda oplakujem djela svoja. Kako ću odgovoriti Kralju besmrtnomu i kako ću se ja, grešni, usuditi pogledati Suca? Oče milosrdni, Sine jedinorođeni i Duše Sveti, pomiluj me.
Slava, I sada:
Opleten, tolikim okovima grijeha i zarobljen strastima i opačinama, tebi se utječem, spasenju svojem, i vapijem ti: Pomozi mi, Djevo Bogomati.