Pjesma 2. za 3. tjedan Velikog posta

Pjesma 2. za 3. tjedan Velikog posta

Kanon pokajni

Pjesma 2.

Irmos: Nitko nije svet kao ti, Gospode, Bože naš, koji si proslavio vjerne svoje, o Dobri, i utvrdio ih na stijeni ispovijedanja prave vjere.

         Pomiluj me, Bože, pomiluj.

Kada se postave sudačke stolice na strašnom sudu ispitat će se djela ljudska po istini. Teško griješnicima kada budu poslani u mjesto muka. Znajući to, pokaj se dušo, za djela svoja.

         Pomiluj me, Bože, pomiluj.

Pravednici će se obradovati, a grješnici će zaplakati i nitko nam neće pomoći, već se nas djela naša suditi. Pokaj se stoga, dušo, za djela svoja.

Slava: Teško meni koji sam tako grješan i bezosjećajan da ni suza nemam, jer sam se onečistio djelima i mislima. Otrgni se sada od zemlje, dušo moja, i pokaj se za djela svoja.

I sada: Evo, Sine tvoj, Bogorodice, poziva nas i uči dobru od kojega ja grešnik stalno bježim, Ali, ti, Milostiva, izmoli da se pokajem za djela svoja.

                                                 Sjedalan, glas 6.:

Pomišljajući na dan strašnoga suda oplakujem djela svoja. Kako ću odgovoriti Kralju besmrtnomu i kako ću se ja, grešni, usuditi pogledati Suca? Oče milosrdni, Sine jedinorođeni i Duše Sveti, pomiluj me.

                                                   Slava, I sada:

Opleten, tolikim okovima grijeha i zarobljen strastima i opačinama, tebi se utječem, spasenju svojem, i vapijem ti: Pomozi mi, Djevo Bogomati.