Patnja mladog svećenika dr. Ivana Šimraka započela je na Veliku srijedu 1944. godine
U Velikom tjednu Crkva na osobiti način proživljava posljednje zemaljske dane Isusa Krista. Isusova žrtva postati će put kojim će krenuti mnogi njegovi vjernici mučenici. Sve nas u Žumberačkom vikarijatu u ovom svetom vremenu potiče se na razmišljanje o tolikim mučenicima koji su tijekom prošlosti u našem kraju položili svoj život za svetu kršćansku vjeru. Svaka biskupija na osobiti način ističe svoje mučenike. I mi u grkokatoličkoj Križevačkoj biskupiji imamo svog mučenika, kandidata za čast oltara, koji je položio život zbog odanosti Kristu. Upravo na Veliku srijedu 1944. godine započela je patnja mladog svećenika dr. Ivana Šimraka koji će svoj život mučenički završiti nekoliko mjeseci kasnije na Plešivici kod Jastrebarskog. Proučavajući životopis kandidata za blaženika uočavamo da je iz Grabra odveden, poslije podne, baš nakon što je na Veliku srijedu obavio veliku župnu ispovijed u mjesnoj crkvi. Više se nakon Velike srijede neće živ vratiti u Grabarsku crkvu u kojoj je vršio zadnje svoje pastirsko služenje, ispovijedajući vjernike i pripremajući ih za nadolazeći blagdan Uskrsnuća Gospodnjeg. Njegovo mrtvo tijelo biti će vraćeno u Grabar tek nakon strašne smrti. Znakovito, mladi svećenik dočekuje Veliki četvrtak, dan svećenika, zavezan konopcima. Za Uskrs, umjesto za oltarom, on je u tamnici. To je nagrada ovoga svijeta svećeniku koji potiče na ljubav jednih prema drugima. No, Gospod svoje pravednike ne zaboravlja. Ni svećenici Žumberačkog vikarijata ne zaboravljaju svog subrata patnika. Čuvaju svećenici sjećanje i prenose istinu o mučeništvu sluge Božjega. Budimo sigurni, Bog će i nakon dugih desetljeća proslaviti svog svećenika mučenika kroz svoju svetu Crkvu.