Papa u Boliviji: „Svijet je radosno otajstvo koje razmatramo u hvali“
Papa Franjo je 8. srpnja stigao u Boliviju, čime je započeo drugi dio njegova pohoda Latinskoj Americi. Papin je zrakoplov, krenuvši iz Quita, glavnoga ekvadorskog grada, sletio u La Paz nešto poslije 23 sata, oko sat kasnije nego što je bilo predviđeno programom. Dočekao ga je bolivijski predsjednik Evo Morales, koji je papu Franju nazvao „Papom siromašnih“.
Sveti je Otac potaknuo da se nastavi društveno povezivanje, u cjelovitom vidiku napretka, kako bi se zaštitili siromašni, posljednji, svi oni koji su odbačeni zbog raznih interesa koji u središte života stavljaju božanstvo novca. Nezadrživa je bila radost stotina tisuća vjernika koji su Svetoga Oca satima čekali na putu kojim je išao do glavnoga grada La Paza.
Stigavši u najvišu zračnu luku na svijetu, nalazi se na više od 4000 metara nadmorske visine, Sveti Otac je započeo svoj pastoralni pohod Boliviji, 27 godina nakon znamenitoga posjeta njegova predhodnika svetoga Ivana Pavla II. U velikom mnoštvu vjernika bila su brojna djeca odjevena u domorodačke nošnje.
Upravo je raznolikost u jedinstvu bila misao koja je odmah nadahnula Svetoga Oca. Papa Franjo se osvrnuo na posebnu ljepotu visoravni, dolina, amazonskoga prostora, pustinja, te na raznolikost bolivijske etničke i kulturalne stvarnosti, na ukupnost „tisućljetnih izvornih naroda i suvremenih izvornih naroda“, koji su „veliko bogatstvo i stalni poticaj na uzajamno poštovanje i dijalog“, kako je kazao Papa.
„Koliku nam radost daje spoznaja da kasteljanski jezik, donesen u ove krajeve, danas živi uz 36 izvornih jezika, miješajući se kako bi dali ljepotu i jedinstvo u različitosti“, istaknuo je Papa napominjući da se navještaj Evanđelja snažno ukorijenio u toj zemlji i u tom narodu, te je kroz vrijeme osvjetljavao zajednički život, pridonoseći razvoju naroda i promičući kulturu.
Pojasnivši odmah na početku pastoralno obilježje svojega pohoda, na koji je, kao hodočasnik i gost, došao potvrditi vjeru ljudi kako bi bili kvasac boljega svijeta, Sveti Otac je istaknuo važne korake koje je Bolivija učinila kako bi narod uključila u gospodarski, društveni i politički život zemlje. Osim toga, Papa je izrazio zadovoljstvo zbog osjetljivosti lokalnih ustanova za prava manjina priznata Ustavom te je zazvao obnovljeni duh uljudbene suradnje i dijaloga.
Cjeloviti napredak nekog naroda podrazumijeva rast ljudi u vrijednostima i težnju zajedničkim idealima, koji mogu ujediniti želje ne isključujući i ne odbijajući nikoga.
„Ako je rast samo materijalan uvijek postoji opasnost da će ponovno nastati nove razlike, da će se obilje jednih graditi na oskudici drugih. Stoga, osim transparentnosti ustanova, društveno jedinstvo zahtijeva i napor oko odgoja građana. To nastojanje oko odgoja treba pak krenuti od prve i evanđeoske pozornosti prema siromašnima i posljednjima, jer, ne može se vjerovati u Boga Oca i ne vidjeti brata u svakoj osobi. Dužnost je zaštititi one koji su danas odbačeni zbog raznih interesa koji u središte života stavljaju božanstvo novca“, istaknuo je Papa.
Osim toga, odgoj treba biti usmjeren na posebnu skrb za djecu, te treba omogućiti da se mladi zauzimaju za plemenite ideale, kao jamstvo budućnosti za društvo. A ta budućnost ima uključiti i vrjednovanje starijih osoba koje ne može ne uzeti u obzir zaštitu obitelji, rekao je.
„U vrijeme u kojemu se često zaboravljaju, ili se miješaju temeljne vrijednosti, obitelj zaslužuje posebnu pozornost od strane odgovornih za opće dobro, jer je ona bitna jezgra društva, koja dovodi do čvrstih veza na kojima se temelji ljudski suživot te, rađanjem i odgojem svoje djece, jamči obnovu društva“, istaknuo je Papa.
Sveti se Otac potom posebno obratio brojnim bolivijskim iseljenicima, te kazao da u srcu posebno nosi djecu te zemlje koja su iz raznih razloga morala potražiti drugu zemlju koja će ih prihvatiti, i gdje će imati mogućnosti za život.
Spomenuvši pak uvod bolivijskoga Ustava u kojemu se poetski spominju „davna vremena u kojima su se uzdigle planine, a doline se prekrile cvijećem“, papa Franjo potaknuo je na dužnost očuvanja stvorenoga.
„Svijet je nešto više od problema koji valja riješiti; on je radosno otajstvo koje razmatramo u veselju i u hvali“, zaključio je Sveti Otac.