Papa: Oni koji mole nose odraze koji odsijevaju svjetlošću
‘Povezanost s Bogom je čovjekova veličina: njegovo ustoličenje na prijestolje. Po prirodi smo gotovo ništa, ali po pozivu smo djeca velikoga Kralja!’
Papa Franjo je na općoj audijenciji nastavio katehezu o molitvi, razmatrajući otajstvo stvaranja.
Na početku se osvrnuo na prve stranice Biblije te ukazao kako one nalikuju na veliku pohvalu stvaranja.
– Prva stranica Biblije nalikuje veliku pohvalu stvaranju. Pripovijest o stvaranju izriče se u ritmu refrena u kojima se neprestano potvrđuje dobrota i ljepota svega što postoji. Bog, svojom riječju, poziva u život, i svako stvorenje započinje postojati. Riječju, odvaja svjetlo od tame, izmjenjuje dan i noć, izmjenjuje godišnja doba, otvara paletu boja s različitošću biljaka i životinja. U ovoj šumi izobilja koja munjevito pobjeđuje kaos, kao posljednji se pojavljuje čovjek. I ova pojava izaziva neizmjerno klicanje koje donosi zadovoljstvo i radost – kazao je Sveti Otac.
Papa je kazao kako je čovjekova veličina gotovo beskonačno mala ako se usporedi sa svemirom, te da se njegova postignuća čine kao nešto prilično maleno. Međutim, Papa je naglasio kako je čovjek jedino stvorenje u svemiru koje je svjesno izobilja ljepote stvaranja te naglasio kako smo po pozivu djeca Velikoga Kralja.
– Ipak, u svemu svemiru, ljudsko biće je jedino stvorenje koje je svjesno takvoga izobilja ljepote. Mi smo stvorenja i jedini smo svjesni te ljepote. Bića smo koja se rađaju i umiru, danas jesmo, sutra nas nema. Čovjekova veličina je gotovo beskonačno mala ako se usporedi sa svemirom. Njegova najveća postignuća čine se kao nešto prilično zaista maleno. Ipak, čovjek nije ništa. U molitvi se snažno ističe osjećaj milosrđa. Ono što postoji, ne postoji slučajno. Povezanost s Bogom je čovjekova veličina: njegovo ustoličenje na prijestolje. Po prirodi smo gotovo ništa, ali po pozivu smo djeca velikoga Kralja – istaknuo je Papa Franjo.
Istaknuo je povezanost molitve, nade i zahvalnosti. Kazao je kako molitvom otvaramo vrata nadi, nakon koje čovjek ponovno pronalazi razloge za zahvalnost.
– Kada molimo nada raste. Molitva otvara vrata nadi. Nada postoji ali molitvom joj otvaramo vrata. Ipak , polazeći upravo od velike pripovijesti stvaranja, neki započinju ponovno pronalaziti razloge za zahvalnost, hvaliti Boga zbog postojanja. Molitva je prva snaga nade. To je zbog toga što ljudi koji mole čuvaju temeljne istine, to su oni koji ponavljaju, prvo sebi samima, a potom i drugima, da ovaj život, bez obzira na svoje teške dane, jest pun milosti koja zadivljuje. I kao takav treba biti uvijek branjen i zaštićen – rekao je Papa.
Pozvao je vjernike da razmisle donose li oni radost ili radije prenose loše vijesti.
– Muškarci i žene koji mole, na svojim licima nose odraze koji odsijevaju svjetlošću: zbog toga ih sunce ne prestaje obasjavati čak i u najmračnijim danima. Molitva osvjetljava dušu, srce i lice, i u najmračnijim i najbolnijim vremenima. Svi smo nositelji radosti. Jeste li ikada razmišljali: donosim li radost ili radije prenosimo loše vijesti. Svi smo sposobni nositi radost. Ovaj život je dar koji nam je Bog darovao: i previše je kratak da bi ga potrošili u žalosti – naglasio je.
Današnju je audijenciju zaključio ohrabrujućim riječima koje su nas još jednom podsjetile na kraljevsku čast koju imamo po našem Ocu, Kralju svega stvorenog.
– Hvalimo Boga, zadovoljni jednostavno time što postojimo. Pogledajmo svemir i ljepote stvorenoga, ali i postoji naš križ. Mi smo sinovi i kćeri velikoga Kralja, i znamo prepoznati njegov potpis u svemu stvorenomu – zaključio je Sveti Otac.