Papa: Mučenik je Kristov ‘savršeni učenik’

Papa: Mučenik je Kristov ‘savršeni učenik’

Papa: Mučenik je Kristov ‘savršeni učenik’

U današnjem kontekstu još uvijek ima brojnih mučenika, progonjenih jer, potaknuti vjerom u Boga, štite pravednost, istinu, mir, dostojanstvo ljudI
U govoru sudionicima skupa Dikasterija za proglašenje svetih o temi “Veće ljubavi nema od ove. Mučeništvo i dar života”, koji je 14. studenoga, papa Franjo je – preuzevši riječ vodilju tog događaja – ocrtao lik onih koji su imali hrabrosti dati život za svoje prijatelje, javlja Vatican News.

Obilježja mučenika obilježja su “savršenog učenika”, nasljedovatelja Krista u odricanju samoga sebe i u prihvaćanju vlastitoga križa kako bi dao izvanredno svjedočanstvo njegove spasiteljske snage i dara bez mjere.

Samo ljubav može objasniti križ – rekao je papa Franjo. Osjećaj toliko velik da preuzima na sebe svaki grijeh, opraštajući ga, ulazeći u našu patnju i dajući nam snagu da ju podnosimo. Jednako tako ta ljubav ulazi i u smrt, kako bi ju pobijedila i spasila nas.

U Kristovu je križu sva ljubav Božja, tu je njegovo neizmjerno milosrđe.

Ljudski napor ili osobno opredjeljenje za žrtvu i odricanje nisu jedini rekviziti za svetost. Prvi korak koji je Papa istaknuo jest dopustiti da nas preobrazi snaga Božje ljubavi koja je veća od nas i čini nas sposobnima ljubiti i više nego što smo mislili da smo sposobni. Sveti je Otac pritom citirao Drugi vatikanski sabor koji u dogmatskoj konstituciji Lumen Gentium govori o univerzalnom pozivu na svetost kao punini kršćanskoga života i savršenstvu ljubavi koja u samom zemaljskom društvu može promicati čovječniji način života.

Perspektiva je to koja osvjetljava također rad za proglašenje svetih, koji Papa naziva dragocjenom službom pruženoj Crkvi kako ne bi nikada oslabio znak življene i uvijek prisutne svetosti. Sveti je Otac potom precizirao da nisu potrebna čuda kako bi se mučenika proglasilo blaženim; dovoljno je mučeništvo.

Žrtva vlastitoga života prihvaćena u ime vjere bila je čin koji se vrlo poštovao već u davnim vremenima. Grobovi onih koji su osobno, svojim životom, platili svoju ljubav prema Kristu i Crkvi – podsjetio je papa Franjo – postajali su mjesta štovanja i molitve. Vjernici su se sastajali kako bi učvrstili veze bratstva koje u uskrslom Kristu nadilazi granice smrti, koliko god bila okrutna i bolna. Pritom je spomenuo mučeništvo onih pravoslavnih Libijaca koji su umrli zazivajući Isusa. Netko bi mogao reći: ‘Ali oče, oni su bili pravoslavci!’ – dodao je Papa te istaknuo – Bili su kršćani. Oni su mučenici i Crkva ih štuje kao vlastite mučenike. U mučeništvu postoji jednakost. Isto se događa u Ugandi s anglikanskim mučenicima. Mučenici su! I Crkva ih uzima kao mučenike.

Osvrćući se potom na tri temeljna elementa mučeništva, papa Franjo je rekao prije svega da je riječ o osobama koje daju svoj život kako ne bi zanijekale svoju vjeru – čak i nekršteni kršćanin, koji je kršćanin u srcu – svjesno trpeći nasilnu i preranu smrt. Nju izvršava progonitelj, potaknut mržnjom protiv vjere ili druge vrline povezane s njom. Treći je element neočekivani stav koji je zauzela žrtva, stav milosrđa, strpljenja i krotkosti, po uzoru na raspetoga Isusa.

Ono što se mijenja, u različitim vremenima, nije pojam mučeništva, nego konkretni načini na koje se ono događa u određenom povijesnom kontekstu.

U današnjem kontekstu još uvijek ima brojnih mučenika, progonjenih jer, potaknuti vjerom u Boga, štite pravednost, istinu, mir, dostojanstvo ljudi. Ono što daje moralnu sigurnost onima koji proučavaju razne primjere mučeništva nije, kako je govorio Pio XII., količina činjenica i dokaza u njihovoj posebnosti, nego sve to zajedno.

U vidiku sljedećeg Jubileja, čija će glavna tema biti nada, papa Franjo je spomenuo osnivanje, u sklopu Dikasterija za proglašenje svetih, Povjerenstva Novi mučenici – Svjedoci vjere. Njegova će zadaća biti prikupiti sjećanje na one koji su se, također među drugim kršćanskim vjeroispovijestima, odrekli života kako ne bi iznevjerili Gospodina.

Mnogo je, mnogo mučenika drugih vjeroispovijesti.

Papa je također podsjetio na motuproprij “Maiorem hac dilectionem”, koji je on potpisao, a koji je izraz općeg osjećaja vjernoga Božjeg naroda u pogledu svjedočanstva svetosti mučenikā. Novi je to put za postupke beatifikacije i kanonizacije, koji utvrđuje potrebu za vezom između dara života i prerane smrti, zatim da je sluga Božji barem redovno prakticirao kršćanske krjeposti i da je iznad svega, nakon njegove smrti, bio okružen glasom i znakovima svetosti.

Dar života u kojemu nema progonitelja, obilježen je pak vanjskim stanjem, objektivno procjenjivim, u koje se Kristov učenik slobodno stavio, a koje vodi u smrt. To je – prema Papinim riječima – svjedočanstvo jednako sposobno učiniti da zablista ljepota kršćanskoga života.