Otajstvo Isusova rođenja
Božić se temelji na velikoj teološkoj istini naše vjere: na utjelovljenju Isusa Krista! U Božiću se krije velika tajna: dolazak Boga na uistinu jedinstven način; ulazak Boga u ljudski život na zemlji. Bog se solidarizirao s ljudskim putem na zemlji. Sabor to kaže duboko i sažeto: ‘Utjelovljem se naime Sin Božji na neki način sjedinio sa svakim čovjekom. Radio je ljudskim rukama, razmišljao ljudskim umom, odlučivao ljudskom voljom, ljubio ljudskim srcem. Rođen od Djevice Marije, postao je uistinu jedan od nas, u svemu nama sličan osim u grijehu'(GS 22).
Božić se slavi radosno, bez ikakve dualističke primjese. Božić je najoslobođenija svetkovina od svega što je dovoljno, tj. od svega što nasilu dijeli duhovno od materijalnoga, jer se u Božiću povezuje riječ (duh) koja je postala Tijelo (materijom), nebo koje se raduje Dolasku i zemlja koja mu kliče, anđeli koji pjevaju Isusovu rođenju i ljudi koji se tome vesele, noć što pokriva zemlju i Svjetlo koje je osvjetljuje. Zato Božić nije samo ‘memoria’ – spomen, kako je još govorio sv. Augustin, nije samo povijesna uspomena nego otajstvo, ‘sacramentum nativitatis’, kako kaže sv. Leon Veliki. Božić se stalno događa. Svojim vjernicima na Božić sv. Leon Veliki je govorio: ‘Današnja svjetkovina obnavlja za nas sveto Isusovo rođenje’.
Božić smo u ovom potrošačkom vremenu (posebno na Zapadu) ipak odveć ‘utjelovili’. Komercijalizirani Božić kadikad obraduje oko i zadovolji nas u darovima s lijepom ambalažom, ali često osiromašuje duhovni doživljaj. A u Božiću je nadasve važno da smo obogaćeni darom s neba, darom Sina koji je od Oca sišao među nas da bude ‘s nama Bog – Emanuel’.