On se očitova u tijelu
Utjelovljene a zatim i samo rođenje Isusa Krista za nas vjernike u Žumberačkom vikarijatu temelj je na kojem gradimo svoju vjeru. Utjelovljenjem je Sin Božji uzeo ljudsku narav. On se zaista nije držao svoje jednakosti s Bogom već je uzeo lik sluge. Pitamo se mi danas: zašto Bog koji je stvorio nebo i zemlju uzima tijelo svog stvorenja i približava se ljudima? Odgovor je samo jedan: učinio je to iz ljubavi prema ljudima. Zato se utjelovio i zato se rodio u Betlehemu Judejskom. Ljubav je dakle u samoj srži božanskog utjelovljenja i rađanja u vremenu. Vjera u istinsko utjelovljenje Sina Božjega raspoznajni je znak kršćanske vjere. “Po ovome prepoznajete Duha Božjega; svaki duh koji propovijeda da je Isus Krist došao u tijelu od Boga je” (Iv 4,2). Približavajući se blagdanu Božića kao zajednica vjernika u Žumberačkom vikarijatu dopustimo da istina o Božjem rađanju od Djevice postane u nama čvrsta i stabilna. Ako se ovom prilikom u nama pojavljuje neki prigovor, dajmo mu dovoljno vremena. Naime nije dobro da se kod tako dubokih stvari bilo što potiskuje, jer se na taj način samo prigušuje, da bi kasnije na nekom drugom mjestu izbilo još razornije na vidjelo. Možda se u nekome stvara otpor prema ideji utjelovljenja. Možda je tu ideju spreman prihvatiti kao ljupku i duboku smislenu prispodobu, ali nipošto kao doslovnu istinu. Ako se bilo gdje na području vjere može poroditi sumnja, onda je to u prvom redu utjelovljenje. Zato je potrebno glede utjelovljenja biti pun strahopoštovanja i strpljivosti. S ovom najosjetljivijom tajnom kršćanstva i mi u Žumberačkom vikarijatu želimo se ophoditi u miru, strpljivom čekanju i molitvenoj sabranosti, uvjereni da će nam smisao kad-tad sinuti. Konačno, oči vjere mogu, u povezanosti s cjelinom Objave, otkriti tajne razloge zbog kojih je Bog, u svom spasenjskom nacrtu, htio da se njegov Sin rodi od Djevice.