Nismo ti mi braća sramoto Crkve

Nismo ti mi braća sramoto Crkve

Nismo ti mi braća sramoto Crkve

Sveti otac papa Franjo razriješio je dužnosti australskog nadbiskupa Philipa Willsona koji je javno optužen za prikrivanje seksualnog zlostavljanja u svojoj nadbiskupiji. Nakon otkrivenog skandala Willson nije sam htio odstupiti. Uvjeravao je taj gospodin javnost kako on nije kriv ali istinu nije mogao potopiti jer ona uvijek ispliva na površinu. Prikrivatelj Willson je nakon pritiska državnih australskih vlasti ipak morao popustiti i konačno je razriješen službe. Sad će g. Willson imati lijepoga vremena razmišljati koliku je štetu svojim ponašanjem nanio ugledu Crkve. Jedno treba znati da je okaljao i svoje ime i prezime. No osim sramotnog nadbiskupa Willsona ugled Kristove Crkve posebno je narušio ovih dana i umirovljeni nadbiskup Washingtona izvjesni gospodin Theodor McCarrick. Taj se ni manje ni više kardinal predstavio javnosti u svom pravom svijetlu. Naime javnost je nedavno upoznata kako je g. McCarrick seksualno zlostavljao mladiće. Slike koje su obišle svijet zgrozile su ne samo katoličku već i laičku javnost. McCarrick se godinama predstavljao kao uzoran svećenik, no bilo je onih koji su upozoravali da taj gospodin obmanjuje sve oko sebe. Prikrivao se gospodin pod biskupskim plaštem. To nam je dobro poznato. Na ovome mjestu treba zastati i usmjeriti pogled prema Križu Isusovom. Pogledati u oči Raspetog Krista, a onda se okrenuti prema takvom zlostavljaču i prikrivatelju i postaviti mu pitanje: ” Kako te nije sram, moralna nakazo, služiti svetu liturgiju, kada činiš takve prljave stvari u tajnosti”? Biti svećenik, biskup ili kardinal a seksualno zlostavljati mlade i to još prikrivati, pa za to više stvarno ne smije biti ni trunke tolerancije. Biskupu za kojeg se zna da je takvo nešto učinio ili da je prikrivao zlostavljača, ili krivotvorio zapisnik, na prvom sastanku treba pred svima reći: “Nismo ti mi braća sramoto Crkve”. Sam si u toj kaljuži nemorala. Nema tu više mjesta za neke razgovore i pregovore. Takva nakaza naprosto mora otići u ropotarnicu povijesti, a Crkva mora nastaviti dalje sa moralnim i uzornim poglavarima. Problem treba suzbiti na način koji to prikrivatelj i zlostavljač jedino razumije. Ako ne razumije ni to onda istu rečenicu treba javno ponoviti na proštenjima ili velikim crkvenim događanjima ali pred svim narodom, jer bi to i sam Isus učinio. Postavimo si pitanje; Bi li Isus šutio na prikrivatelja i zlostavljača, bi li s njima sjedao za isti stol i pravio planove zajedničkih aktivnosti? Prikrivatelja i zlostavljača zajedno treba dakle javno prozvati i ograditi se od njih. Bolje da se vjernici prije ograde od zla nego li se ono samo očituje široj javnosti. Taj karcinom “nemoralnih pojedinaca” na čistom tijelu Crkve zaista treba bez oklijevanja odstraniti. Samo čista i neokaljana Crkva jest ona kojoj mi vjernici pripadamo. Nismo i nikada nećemo biti braća sa onima koji razaraju Crkvu iznutra, nanoseći bol slabijima i ranjivima. Ostanimo vjerni moralnom nauku Isusa iz Nazareta i njegovih apostola, a sve one koji narušavaju moralni poredak Crkve uklonimo trajno iz svoje sredine.