Marija Magdalena prva je svjedokinja uskrsnuća Isusova
Predraga braćo i sestre, proslavljajući blagdan Uskrsnuća Gospodnjeg kao mali i beznačajni ljudi na poseban si način želimo približiti sve one veličanstvene povijesne događaje o kojima nas izvješćuju sveta Evanđelja vezano za Isusov povratak iz mrtvih. Pred našim očima stoje žene koje su svjedočile praznom grobu. Tu su Marija Magdalena, Marija Jakovljeva i Saloma. Dakle tri žene dolaze pomazati mrtvo Isusovo tijelo. Ništa niti ne sluteći one dolaze pred grob. One prvo vide da je grob otvoren i da u njemu nema tijela Gospodina Isusa. Za njih je to pomalo neobično, ali to je tek uvod u onaj trenutak koji će kod njih izazvati strah, uzbuđenje i potpuno zaprepaštenje nad onim što vide svojim vlastitim očima. One i dalje ne znaju što se dogodilo pa Marija Magdalena trči izvijestiti Petra i Ivana da je netko iz groba ukrao tijelo Isusovo. To je bila prirodna reakcija razumske osobe, jer što bi drugo čovjek uopće mogao pomisliti kad bi došao na grob dragog prijatelja i kad bi vidio prazan grob, nego da je netko naprosto odnio tijelo pokojnika. Kad su od Marije Magdalene primili vijest Petar i Ivan odmah su krenuli prema grobu, a Evanđelje kaže da su prema grobu trčali. Prvi do groba stiže Ivan i opazi povoje, ali ipak nije ušao u grob. Ubrzo do groba stiže i Petar, on je zatim prvi ušao u prazan Isusov grob. Petar je dakle taj koji prvi stoji u praznom grobu i gleda povoje kojima je Isus bio omotan nakon svoje smrti, no Isusova tijela nema u grobu. Petar i Ivan zasigurno su se pokraj praznog groba pitali što se dogodilo i kamo je nestalo tijelo Učitelja s kojim su proveli posljednje tri godine. Evanđelje nas dalje izvješćuje da su se nakon obilaska praznog groba vratili kući. Pitamo se mi danas kako su se u duši osjećali Petar i Ivan kada su se suočili sa praznim grobom, koliko li se samo pitanja javljalo u njihovom razumu o tome gdje je tijelo Isusovo? No kad su Petar i Ivan otišli zabrinuti kući netko je ostao u blizini groba. Bila je to Marija Magdalena. Plakala je jer je bila uvjerena da je netko ukrao tijelo Isusovo. Tužna i u suzama obazre se i odjednom ugleda Osobu. Mislila je da je to vrtlar sve do onog trenutka kada ju je ta Osoba nazva njezinim imenom. Jedna riječ promijenila je njezin život. Isus ju je pozvao imenom. “Marijo”- ona se okrene te će mu hebrejski Rabbuni – što znači Učitelju. Prepoznala ga je po glasu. Bio je to Isus koji je umro prije tri dana. Sada je stajao tu, živ, vidljiv i s njom je razgovarao. Bila je u potpunom šoku što vidi živa prije tri dana umrlog Isusa. Marija Magdalena je dakle prvi svjedok Uskrslog Učitelja. Bog je upravo ženi dao najveću čast da bude ona koja je prva zadobila milost gledanja od mrtvih oživljenog Isusa. To je bila volja Božja da i mi vjerujemo ženi svjedokinji povijesnog događaja. Od svjedočenja Marije Magdalene krenula je na put kroz vrijeme istina o Isusu iz Nazareta i njegovom povratku iz mrtvih.
Kao ni Marija Magdalena tako ni apostoli tj. Isusovi učenici nisu očekivali uskrsnuće svoga Učitelja. To im je bilo potpuno nepoznato a neki od apostola su se toj misli o uskrsnuću Isusovu čak otvoreno opirali, kao na primjer Toma. Vjerovati da mrtav čovjek nakon tri dana može opet biti živ bilo bi u suprotnosti sa svim tada poznatim zakonima prirode. I tako bi vjerojatno ostalo da apostoli nisu doživjeli isto ono što i Marija Magdalena – stvarni i realni susret sa Isusom. Vidjeti Njega, Uskrslog Krista svojim očima, bijaše zaprepaštenje, prolom svih navika. Odatle u izvješćima nova riječ kao što je: On se “ukaza”. Priprosti ribari nisu mogli opisati što su vidjeli jer naprosto nisu imali dovoljno riječi da bi događaju dali pravi opisni sadržaj.
Mi vjernici danas nakon toliko vremena koliko je prošlo od Isusova uskrsnuća u sabranosti duše promišljamo o iskustvu koje su svjedoci Isusova uskrsnuća osobno doživjeli. Molimo Svetoga Duha da i nama podari dio uskrsnog iskustava koje preobražava čovjeka i čitavi svijet.
Molimo danas da nam Bog svemogući otvori oči razuma da shvatimo tajnu Isusova uskrsnuća iz mrtvih.