Lazare, izlazi!
Dan uoči Cvijetnice sveta Crkva obilježava Lazarovu subotu. Za nas vjernike Lazarova subota prilika je da srcem ali i razumom pokušamo pojmiti događaj kada je Isus u život vratio umrlog Lazara. Neosporna je činjenica da je Lazar uslijed neke bolesti preminuo. Njegove sestre Marija i Marta zatim su ga sahranile u grob i uslijedila je uobičajena žalost za pokojnikom. Redovito je smrt prihvaćena kao završetak života i sasvim je prirodna reakcija zajednice da tuguje za svojim preminulim članom. Međutim, smrt Lazarova ipak nije bila uobičajena. Četiri dana nakon smrti u Betaniju osobno dolazi Isus praćen svojim učenicima. Jedan od apostola sveti Ivan prenosi nam da je Isus plakao za svojim prijateljem Lazarom. I to nije ništa neobično. Nakon što je pokazao svoju ljudsku stranu, Isus odlazi pred grob Lazarov. Tu je stao, naredio da se odvali kamen s groba, a zatim je glasno zapovjedio: Lazare, izlazi! Na veliko zaprepaštenje prisutnih mrtvac izlazi iz groba. Važno je da svaki čovjek shvati da ovdje nije dakle riječ o nekom prenesenom značenju, već o stvarnom događaju kojem su svjedočili mnogobrojni stanovnici malog mjesta Betanija kod Jeruzalema. Radi se o činjenici da je čovjek koji je četiri dana bio mrtav izašao pred okupljeno mnoštvo nakon Isusovog poziva. Nema tu potrebe davati dodatna tumačenja, jer se tu ništa ne može razjasniti osim da se dogodio nevjerojatan događaj. Onaj kome je preteško shvatiti ovaj događaj jednostavno ovo ne može prihvatiti, što nije za osuditi jer zaista nije lako razumom shvatiti da čovjek ustaje od mrtvih nakon četiri dana. Bez sumnje bio je to šok za prisutne, kao što bi i za nas bio da smo toga dana boravili u Betaniji.