Jesu li trojica monaha govorila istinu o ocu Filemonu s Jakovljeva zdenca
Dana 16./29. studenoga 1979. godine u grčkom manastiru Jakovljev zdenac u Izraelu ubijen je iguman manastira otac Filemon kojeg su mnogi smatrali živućim svecem. Događaj se dakle zbio prije četrdeset godina. Policija je tada 1979. utvrdila da je igumana sjekirom ubio židovski ekstremist upavši u manastir. Tijelo igumana Filemona nakon ubojstva otpremljeno je u bolnicu u Haifi gdje je provedena obdukcija. Pet dana nakon ubojstva u mrtvačnicu su po tijelo došla trojica monaha. Jedan od monaha imenom Sofronije želio je obući svog stradalog prijatelja Filemona ali razumije se da je tijelo bilo potpuno ukočeno pa se pokojnika nije moglo obući u monaško odijelo. Sofronije je tada šapnuo slijedeću rečenicu:”Oče Filemone, bio si poslušan čovjek. Pomozi mi da te obučem”. U tom trenutku mrtvac je ispružio ruku, a zatim i drugu i monasi su obukli svog stradalog druga. Ovom čudu svjedočila su pred episkopom sva trojica monaha. Bio je to Božji znak da je otac Filomen svet i proslavljen u Vječnosti. Mi si danas postavljamo pitanje; je li moguće da se takvi događaji dese, da mrtvo tijelo ispruži ruku? Svakako, moguće je. Bog može dopustiti sve da se njegovi sveti proslave. Dozvolio je i to da monasi prisustvuju nečemu što je nadilazilo njihova razumska shvaćanja. Kasnije su monasi svjedočili kako nikada neće zaboraviti što su vidjeli u mrtvačnici prilikom oblačenja pokojnika. No unatoč tome velikom čudu episkopi nisu odmah prihvatili svjedočanstvo monaha o Filemonu. No kada su nakon pet godina otkopali grob oca Filemona tijelo je bilo neraspadnuto, a oko njega širio se ugodan miomiris. To je bila konačna potvrda da je Filemon svet i Crkva ga je mogla i službeno proglasiti svecem. Monasi su dakle govorili istinu ma koliko ona bila neshvatljiva i nedokučiva razumu. No za potvrdu svake svetosti, unatoč čudima, potrebno je razborito vrijeme propitivanja.
