Isus bi uznesen na nebo
U sabranosti duše mi vjernici Žumberačkog vikarijata promišljamo o blagdanu Uzašašća Gospodnjeg. Što zapravo za nas znači Spasovo i spomen na onaj događaj kada je Isus pred učenicima u Betaniji uznesen na nebo? Taj povijesni događaj u svima nama budi veliko zanimanje. Čitamo sveto Evanđelje i pokušavamo od svjedoka koji su to gledali saznati kako su se oni osjećali dok se neobičan događaj odvijao pred njihovim očima. Vidjeli su nedavno Isusa mrtva, onda opet živa, a sada gledaju kako tijelom uzlazi u nebo. Zaista događaj koji i nas vjernike u Žumberačkom vikarijatu nakon dva tisućljeća od svega baš kao onda apostole obuzima nekim posebnim osjećajem. Pa možemo si onako ljudski postaviti pitanje; što bi mi u svojoj duši osjećali da gledamo kako Osoba koju smo poznavali odlazi i uzdiže se u visinu. Svatko bi zastao i pomislio; pa to se kosi sa zakonom gravitacije. Ne može se tijelo samo od sebe uzdizati prema visinama. Da, to je teško shvatiti. Da, razum sada staje. Ali svjedoci su nam prenijeli da se upravo to dogodilo s Isusom iz Nazareta. Spasovo nas zapravo uči draga braćo i sestre da smo mi ljudi ograničeni, da ne poznajemo sve tajne bez obzira koliko visoko mišljenje imali o sebi. Spasovo je blagdan kada moramo prihvatiti svoju ograničenost i prihvatiti Božju svemoć. On stvara i određuje a mi smo njegova stvorenja koja imaju svoj smisao jedino ako su usklađena s Bogom. A koji su vidljivi znakovi onih ljudi koji su vjerni Bogu i njegovom djelovanju? Pa to najbolje potvrđuje baš izvještaj na Uzašašće. “I dok ih blagoslivljaše, rasta se od njih i uznesen bi na nebo. Oni mu se ničice poklone pa se s velikom radosti vrate u Jeruzalem” (Lk 24, 51-53). Da, draga braćo i sestre vjernici našeg Vikarijata radost je ta ključna riječ na Spasovo. Oni koji vidješe svjedočiše u radosti. To je znak nas vjernika- duhovna radost. Vjerujemo apostolima- svjedocima i s njima dijelimo radost zbog Isusovog uzašaća na Nebo.