Papa u sjedištu UN-ove agencije za hranu
‘I dok svijet govori o nekim novim pravima, gladni je čovjek tu na ulici i traži temeljno pravo na – hranu’
Papa Franjo posjetio je 20. studenoga sjedište UN-ove organizacije za hranu i poljoprivredu (FAO) u povodu Druge međunarodne konferencije o prehrani koja se od 19. do 21. studenoga održava u Rimu u organizaciji te UN-ove organizacije i Svjetske zdravstvene organizacije.
Papu je u sjedištu FAO-a dočekao generalni direktor FAO-a prof. Jose Graziano da Silva, zamjenik generalnog direktora Svjetske zdravstvene organizacije dr. Oleg Chestnov i stalni promatrač Svete Stolice mons. Luigi Travaglino. U plenarnoj dvorani palače FAO-a nakon pozdrava generalnog direktora da Silve, papa Franjo je okupljenima uputio govor.
Pravo na hranu, rekao je u svom obraćanju Papa, bit će zajamčeno samo ako se pobrinemo za osobu koja trpi glad i neishranjenost, to jest za “stvarnog nositelja” toga prava. Borbu protiv gladi i neishranjenosti sprječava “prioritet tržišta” i što se zaradi daje prednost pred svim drugim, čime se hranu svelo na bilo koju robu, podložnu svakojakim, pa i financijskim, spekulacijama.
“I dok se govori o novim pravima, gladni je čovjek tu, na uglu ulice i traži svoja građanska prava, pravo da ga se cijeni i pravo na osnovnu zdravu hranu. Traži dostojanstvo, a ne milostinju”, istaknuo je Papa.
Danas se mnogo govori o pravima, često zaboravljajući dužnosti. Možda se premalo brinemo za one koji trpe glad. S druge strane narodi su više no ikad sudbinski povezani, kao članovi iste obitelji, koji ovise jedni o drugima, rekao je Papa. Međutim živimo u dobu u kojem su odnosi među narodima prečesto narušeni uzajamnom sumnjičavošću, koja često prerasta u oblike ratne i ekonomske agresije, podriva prijateljstvo među braćom i odbacuje onoga koji je isključen. Zna to dobro onaj koji je bez kruha i dostojnog posla. To je slika svijeta, u kojoj se moraju prepoznati granice impostacija koje se temelje na suverenosti svake države, shvaćene kao apsolutnost, i na nacionalnim interesima, koji su često uvjetovani manjim skupinama moćnika, rekao je Papa. No, osobe i narodi su tu i traže da se provodi u djelo zakonska pravednost, i kontribucijska i razdiobna (distributivna).
Zbog toga, istaknuo je Sveti Otac, u planovima razvoja i radu međunarodnih organizacija moralo bi se voditi računa o želji, “tako često prisutnoj kod običnih ljudi”, da se u svakoj prilici poštuju temeljna prava osobe i, poglavito, osobe koja gladuje. Kada se to dogodi, nastavio je Papa, i humanitarne intervencije, hitne operacije pružanja pomoći i za razvoj – onaj pravi, cjeloviti – imat će veći poticaj i polučit će željene plodove. Sigurno da interes u proizvodnji, dostupnost hrane i pristup hrani, klimatske promjene, trgovina poljoprivrednim proizvodima trebaju određivati pravila i tehničke mjere tih djelovanja ali to nije dovoljno. Prva briga mora biti sama osoba, oni koji nemaju svaki dan za hranu i prestali su misliti na život, na obiteljske i društvene odnose i bore se samo za puko preživljavanje, upozorio je Papa. Podsjetio je na riječi svetog Ivana Pavla II. koji je upozorio međunarodnu zajednicu na opasnost “paradoksa obilja”. Hrane ima za sve, ali nemaju svi za jesti, a rasipanje, bacanje, pretjerano trošenje i korištenje hrane za druge svrhe se odigrava pred našim očima. Nažalost, primijetio je Papa, taj “paradoks” je i dalje aktualan. To je izazov koji treba pobijediti zajedno s izazovom “nedostatka solidarnosti” koji se duguje činjenici da naša društva “karakterizira sve veći individualizam i podjela; to na kraju dovodi do toga da se najslabije lišava dostojanstvenog života i potiče pobune protiv institucija. Kada u nekoj zemlji nema solidarnosti, tada svi osjećaju posljedice toga. Solidarnost je stav koji osposobljava osobe da idu ususret drugome i da temelje vlastite uzajamne odnose na onom osjećaju bratstva koji nadilazi sve razlike i granice, i potiče na zajedničko traženje općeg dobra, primijetio je Papa. Od država, pak, shvaćenih kao zajednice ljudi i naroda, traži se da djeluju zajednički i složno, uzajamno se pomažući kroz načela i pravila koje međunarodno pravo stavlja pred njih. Neiscrpni izvor nadahnuća je naravni zakon, upisan u čovjekovo srce, koji govori jezikom koji svi mogu razumjeti: ljubav, pravda, mir, koji su međusobno nerazdvojno povezani. Kao i osobe, i države i međunarodne ustanove pozvane su prihvatiti i njegovati te vrijednosti u duhu dijaloga i uzajamnog slušanja. Na taj način, cilj prehranjivanja ljudske obitelji postaje ostvariv. Svaka žena, muškarac, dijete i starija osoba moraju moći posvuda računati na ta jamstva, istaknuo je Papa.
Katolička Crkva nastoji i na tome polju pružiti vlastiti doprinos, kroz stalnu pozornost prema životu siromašnih u svim dijelovima svijeta i u tome smislu treba promatrati aktivnu uključenost Svete Stolice u međunarodne organizacije. Na taj se način pokušava pridonijeti utvrđivanju i primjeni kriterija po kojima se mora ostvariti razvoj pravednog međunarodnog sistema. To su kriteriji koji se, na etičkom planu, temelje na stožerima kao što su istina, sloboda, pravednost i solidarnost; istodobno, na pravnom području, isti ti kriteriji uključuju odnos između prava na hranu i prava na dostojanstven život i egzistenciju, prava na zakonsku zaštitu, koja nije uvijek zajamčena onome koji trpi glad, kao i moralne obaveze dijeljenja materijalnih bogatstava u svijetu, rekao je Papa, upozorivši kako nijedan oblik političkog ili ekonomskog pritiska koji se služi raspoloživošću hranom ne može biti prihvatljiv. Nijedan sistem diskriminacije, stvarni ili pravni, vezan uz mogućnost pristupa tržištu hrane, ne smije se uzimati kao model međunarodnih djelovanja koji imaju za cilj uklanjanje gladi, rekao je Papa. Papa je na kraju podsjetio na dramatični problem pomanjkanja vode: Voda nije besplatna kao što to često mislimo. To će biti veliki problem koji nas može dovesti do rata, upozorio je na kraju Papa.
IKA | Bitno.net