Duhovne vježbe za Papu i Rimsku kuriju: U navještaju Crkve treba blistati Božje lice
Otac Ermes Ronchi u četvrtom razmišljanju duhovnih vježbi za Papu i Rimsku kuriju govorio je o Petrovoj ispovijesti vjere.
Otac Ermes Ronchi je tijekom razmatranja postavio pitanje: ‘A vi za koga me držite?’ Pojasnio je kako je i Isus govorio svojim učenicima kako se ne trebaju zadovoljiti s onim što narod govori. Naglasio je Ronchi da se vjera ne širi pričanjem.
– Isus ne traži usmeni odgovor, već osobe. Ne traži definicije već zauzimanje. Isus je učitelj srca, ne drži lekcije, ne predlaže odgovore, već potiče na ispitivanje vlastite nutrine – ustvrdio je otac Ronchi.
Voditelj duhovnih vježbi je ukazao da trebamo reći Isusu: ‘Susret s Tobom bio je najbolji posao mojega života! Ti si najbolje što mi se moglo dogoditi. Učenici se ne trebaju bojati da moraju dati unaprijed pripremljen odgovor, ne trebaju sastavljati neko Vjerovanje.’
Pojasnio je kako je Isusa zanimalo samo jesu li učenici otvorili srce te dodao kako je Petrova tvrdnja da je Krist Sin Boga živoga ima smisla samo ako je Krist živ u nama.
Sudionike duhovnih vježbi je pozvao na sastanak s čovjekom na križu, s onim koji je postavljen visoko. Pozvao je na sastanak s onim koji je stavljen nisko, koji se opasao brisačem i sagnuo da svojima opre noge.
– Pavao ima pravo: kršćanstvo je sablazan i ludost. Sada shvaćamo tko je Krist, on ljubi onoga tko ga izdaje. Ne lomi nikoga, lomi sebe. Ne prolijeva ničiju krv, prolijeva svoju. Ne žrtvuje nikoga, žrtvuje sebe – ustvrdio je.
Duhovnik je ukazao na to da učenici još nisu shvaćali što će se dogoditi s njihovim Učiteljem. Stoga im Isus rekao da narodu ne govore ništa. Ronchi je rekao da je zapovijed stroga, ali ona se odnosi se i na cijelu Crkvu.
– Katkada smo propovijedali izobličeno Božje lice. Mi crkvenjaci izgledamo svi isti, imamo iste geste, riječi, odijela – kazao je voditelj i dodao da Krist nije ono što govorimo njemu, već ono što živi od njega.
Naglasio je da je pravi posrednik između Boga i ljudi sam Isus Krist. Zaključio je da moramo poput Ivana Krstitelja pripraviti put i potom se povući u stranu.
– Zamislite ljepotu neke crkve koja ne pali reflektore da osvijetli sebe već nekoga Drugoga. Pred nama je još dug put – rekao je te pozvao sudionike na razmišljanje o tome da je sam Isus rekao uzmi svoj križ.
Zaključio je kako su Božji san ljudi koji su na putu prema boljem, veselijem i kreativnijem životu, to se plaća cijenom čvrstoga zauzimanja i ustrajnosti, ali i slatkom cijenom, svjetlom: ‘Uskrsnut će treći dan!’